
Vlado Milošević rođen je 1901. godine u Banjoj Luci. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Banjoj Luci, gdje je maturirao 1921. godine. Studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i 1929. položio ispit za nastavnika pjevanja u srednjim školama. U periodu 1921–1929. odslužio je vojni rok, slušao predavanja iz muzikologije u Beču i predavanja iz historije i geografije u Zagrebu i Beogradu. Školske 1927/28. godine bio je nastavnik, 1929– 1941. suplent, zatim profesor za muziku i pjevanje na Učiteljskoj školi u Banjoj Luci. Od 1941. do 1946. bio je gimnazijski profesor u Nišu. Od 1946. do 1953. bio je direktor Muzičke škole u Banjoj Luci. Od 1953. do 1962. radio u Muzeju Bosanske krajine u Banjoj Luci.
Njegov rad se kretao u više pravaca. Do 1953. bila je to, uglavnom, pedagoška i dirigentska djelatnost, a od 1953. melografsko-sakupljačka i kompozitorska, mada su ponekad sve te djelatnosti tekle uporedo.
Napisao je brojne radove, a bibliografija mu se sastoji od ukupno 749 jedinica. Među najznačajnija ostvarenja spadaju: Pjesme sa Zmijanja i Oj Dubice; Krvava bajka, Marija na Prkosima, za mješoviti hor, te Jama, za bas solo i mješoviti hor; Kameni spavač, za recitatora i gudački kvartet; Koncert za violinu i orkestar; Dramatična simfonija, Asonanca, Sa planine, za simfonijski orkestar; Bosanske elegije, za solistu, recitatora, mješoviti hor, gudače, dvije trube i timpane.
Najveći njegov domet bio je u komponovanju solo-pjesama. Sakupio je oko 2000, što seoskih, što gradskih narodnih pjesama, od kojih su mnoge štampane u četiri knjige bosanskih narodnih pjesama u izdanju Muzeja Bosanske krajine u Banjoj Luci.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka (kasnije Odjeljenje za književnost i umjetnost) izabran je 1967. godine.
Preminuo je u Banjoj Luci 1990. godine.