Vlado Jokanović (1898-1968)

Vlado Jokanović rođen je 1898. godine u Bileći. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Sarajevu, a Pravni fakultet u Zagrebu. Učestvovao je u narodnooslobodilačkoj bor­bi od 1941. i nosilac je Spomenice 1941, bio je član ZAVNOBiH-a i predsjednik Zakonodavnog odbora ZAVNOBiH-a, sekretar Komisije za ratne zločine, a poslije oslobođenja sudija Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine i direktor Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Za profesora Pravnog fakulteta izabran je 1948. godine.

Kao mladi pravnik pokazivao je poseban interes za proučavanje i objašnjavanje društvenih pro­blema, naročito problema države i prava. Pripadao je grupi osnivača Sociološkog kluba u Sarajevu. Kao advokat često je nastupao pred Sudom za zaštitu države i branio optužene koji su se suprot­stavljali profašističkim režimima.

Kao nastavnik bio je briljantan predavač. Bio je dekan Pravnog fakulteta i šef Univerzitetskog centra za sociologiju. Postavši nastavnik već u poznam dobu života, iscrpljen naporima u pređenom životnom putu i ozbiljno oštećenog zdravlja, nije bio u stanju da našoj nauci da opus koji odgovara njegovoj naučnoj erudiciji. Zbog toga njegov naučni opus po obimu nije velik, ali je po svom kvalitetu na visokom nivou. Svi njegovi radovi odlikuju se dubinom analize proučavanih odnosa, logičnom dosljednošću, stilskom dotjeranošću i lijepim jezikom.

Među njegovim treba istaći raspravu Socijalistička svojina u FNRJ, koja spada među prve rado­ve ove vrste u našoj literaturi. U objavljenim radovima isticao je povezanost nastajanja i razvoja društvene svojine s procesom odumiranja države i prava. Jasnoća, odlično poznavanje povezanosti ekonomske s političkom i pravnom stranom problema društvene svojine i jasno izlaganje zastupa­nih shvatanja – odlike su ovog rada. Bavio se još i ispitivanjem karaktera bosanskog feudalizma, te specifičnostima historijskog procesa formiranja nacionalnosti u Bosni i Hercegovini. Njegovi zaključci, kao i niz specifičnih zapažanja o ovom procesu, rezultat su dobrog poznavanja i dublje analize društvenih i političkih zbivanja u Bosni i Hercegovini od osamnaestog vijeka pa dalje, kao i starije i novije literature o tom pitanju.

Za njegov naučni rad karakteristično je da je sav, izuzev jednog, posvećen tematici vezanoj za Bo­snu i Hercegovinu. Pored objavljenih naučnih radova napisao je i više prikaza i recenzija, u kojima su vidno došle do izraza njegove vanredne dijalektička-materijalističke metodološke sposobnosti.

Za dopisnog člana Naučnog društva Bosne i Hercegovine u Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka izabran je 1961. godine, a dopisni  je član Akademije nauka i umjetnosti  Bosne i Hercegovine od njenog osnivanja 1966. godine.

Preminuo je u Sarajevu 1968. godine.