
Vladimir Premec rođen je 1939. godine u selu Gola, Hrvatska. Osnovnu školu pohađao je u Goli i Virju. Maturirao je na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1958. godine. U periodu 1958–1968. bio je student filozofije, komparativne književnosti i teologije u Zagrebu i Beogradu. Godine 1965. bio je asistent pripravnik na Saveznom institutu društvenih nauka – Beograd, ogranak u Zagrebu. Od 1967. asistent je za historiju filozofije, antičke i srednjevjekovne, na Odsjeku za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Doktorat nauka iz filozofije stekao je 1968. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Na istom Fakultetu 1970. postao je docent, 1975. vanredni profesor, a 1983. redovni profesor.
Bio je predsjednik Društva za filozofiju BiH od 1976. do 1978. Od 1976. do 1977. bio je predsjednik Odsjeka za filozofiju i sociologiju, a 1977–1979. prodekan Filozofskog fakulteta.
U periodu 1980–1981. bio je stipendista Zadužbine Alexander von Humboldt, posebna stipendija Fritz Thyssen-Stiftung, Savezna Republika Njemačka. Proveo je dvadeset tri mjeseca na univerzitetima Mannheim i Heidelberg. Od 1992. bio je gostujući profesor za estetiku na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Bio je član mnogih društava bosansko-inozemnih prijateljstava; član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost; član osnivač PEN Centra Bosne i Hercegovine.
Počasni doktorat filozofije Univerziteta u Ferrari, Italija, dobio je 1995. godine.
Objavio je sljedeće knjige: Filozofijska i sociologijska bibliografija SRH od 1945. do 1962.; Franciscus Patricius, Petrićeva kritika Aristotelesa; Patricijeva filozofija bitka; Biće beskonačnog; Hrestomatija etičkih tekstova Patristike-Sholastike-Renesanse; Pohvala filodoksije; O marksistima i kršćanima; Logos u Herakleitosa; Tjeskoba tolerancije; zatim prijevode: Thomae Aquinatis, De ente et essentia – O biću i biti (s latinskog); Thomae Aquinatis, De veritate, c. I – O istini, gl. 1 (s latinskog); Thomae Aquinatis, De conceptibus universalibus – O općim pojmovima (s latinskog); Francesco Patrizi, La città felice – Sretan grad (s renesansnog italijanskog); Rudolf Otto, Das Heilige – Sveto (s njemačkog); Herakleitos, Odlomci (sa starogrčkog); Jakob Böhme, Jutarnje rumenilo na uranku (Aurora) (s njemačkog).
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje društvenih nauka (kasnije Odjeljenje humanističkih nauka) izabran je 1995, a za redovnog 2005. godine.
Preminuo je u Sarajevu 2018. godine.