Tihomil Marković (1919-1984)

Tihomil Marković rođen je 1919. godine u Zemunu, Srbija. U periodu 1926–1930. pohađao je i završio osnovnu školu u Osijeku, 1930–1938. Realnu gimnaziju u Osijeku, zatim 1939–1941. studirao na Tehničkom fakultetu u Beogradu, 1945–1948. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, te 1948–1952. na Prirodno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu 1954, a habilitirao 1956. iz oblasti fizičke hemije i korozije.

Od 1948. do 1951. bio je šef pogona elektrolize Elektrobosne u Jajcu. Bio je višegodišnji dekan Tehnološkog fakulteta u Tuzli koji je pod njegovim vodstvom pokazao vidan uspon. Fakultet je popunjen iskusnim inžinjerskim kadrom, a Institut za rudarska i hemijsko-tehnološka istraživa- nja popunjava svoje zavode iskusnim hemičarima i tehnolozima. Zajednički časopis pod nazivom Arhiv za rudarstvo i tehnologiju (Technologica acta) pod njegovim uredništvom postaje poznato i van granica Jugoslavije.

Sam i sa saradnicima objavljivao je radove u svjetskim časopisima u Njemačkoj, Engleskoj, Belgiji, Francuskoj, Austriji, Italiji, te nekoliko veoma cijenjenih monografija.

Bio je član brojnih komiteta naučnih društava: CEOCOR (Belgija), Ferrara (Italija), počasni profesor University of Mexico (IPN), višegodišnji ekspert i šef grupe eksperata UNESCO-a u Meksiku i Pakistanu, te redovni profesor Tehnološkog fakulteta u Tuzli.

Glavne oblasti naučnog rada bile su mu: hemijska i elektrohemijska termodinamika, kinetika, korozija i zaštita materijala, ireverzibilna elektrohemijska termodinamika, fotohemija na metalima, redox-kinetski efekat.

Dobitnik je velikog broja nagrada za nauku.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje tehničkih nauka izabran je 1975, a za redovnog 1981. godine.

Preminuo je u Zagrebu 1984. godine.