Slavko Leovac (1929-2000)

leovac

Slavko Leovac rođen je 1929. godine u Mostaru. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sa­rajevu, a Filozofski fakultet, Odsjek za klasičnu filologiju, u Beogradu 1957. Od početka 1953. do kraja 1954. radio je kao novinar. Od maja 1957. jedan je od urednika časopisa Izraz. Bio je urednik u IP Svjetlost i rukovodilac Centra za opšte obrazovanje Narodnog pozorišta u Sa­rajevu. Godine 1962. odbranio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu doktorsku disertaciju Helenska tradicija i srpska književnost XX vijeka. Iste godine izabran je za docenta na Katedri za istoriju jugoslovenskih književnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu i od tada je predavao pred­mete Uvod u istoriju književnosti i Opštu književnost. Za vanrednog profesora izabran je 1967. godine, a za redovnog 1972.

Pored dugogodišnjeg uređivanja časopisa Izraz bio je predsjednik uređivačkog odbora časopisa Scena. Veoma je zaslužan što je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu osnovan Odsjek za opštu književnost, scensku umjetnost i bibliotekarstvo.

Autor je 12 knjiga i velikog broja rasprava, eseja i kritičkih članaka. Četiri njegove knjige: Mit i poezija, Drama poezije, Metamorfoze i Kritika i kreacija sastavljene su od eseja i kritičkih osvrta koji analiziraju aktuelne probleme poezije, kritike i drame i prikazuju savremene pisce i knjige. U njima se ogledaju duhovna raspoloženja i osjećanja jednog vremena, kao i nastojanja kritiča­ra-filozofa da definiše prirodu svog metoda, da se odredi prema pitanjima savremene poezije, proze i drame i da iskaže svoj vlastiti stav koji je primjeren klasicističkom obrazovanju. On, na­ime, želi da definiše ideal traženja u literaturi helenske radosti i subverzivne harmonije. Pri tom je u svakoj od tih knjiga varirao posebne teme u formi brušenog i suptilno građenog eseja. Knjiga eseja Drama poezije sastavljena je isključivo iz teorijskih eseja čija je suština u razmatranju tri tematska kruga problema savremene umjetnosti i književnosti: odnos tradicije i umjetnosti; pro­tejski karakter umjetničkog stvaranja na primjeru modernog umjetnika i umjetničkog djela te pitanje suštine eseja kao stvaralačke forme. I Metamorfoze i Kritika i kreacija sačinjene su na sli­čan način: iz teorijskih eseja i esejističkih ili kritičkih analiza. Razlika je jedino u tome što prve sadrže eseje o piscima i brojne prikaze knjiga, dok druga na uvodnom mjestu donosi rasprave o kritici i historiji književnosti. Napisao je još nekoliko važnih kritičkih djela.

Dobitnik je brojnih nagrada i odlikovanja.

 

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje za književ­nost i umjetnost izabran je 1987. godine.

Preminuo je u Beogradu 2000. godine.

Napomena: Nije u radnom sastavu Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 1992. godine.