
Salko Nazečić rođen je 1904. godine u Mostaru, gdje je završio osnovnu školu i šest razreda gimnazije, dok je dva posljednja razreda gimnazije položio privatno u Beogradu, a maturu u Velesu. U vremenu od 1924. do 1928. studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu grupu nauka: jugoslovenska književnost i uporedna književnost, s teorijom književnosti. Diplomirao je 1928. godine. Četiri godine kasnije, 1932, položio je profesorski ispit. Doktorirao je na istom fakultetu 1956. godine.
Od 1929. do rata radio je kao srednjoškolski nastavnik u Mostaru, Trebinju i Dubrovniku. Kada je počeo rat, ilegalno je radio za narodnooslobodilački pokret, zbog koga je, početkom 1942, zarobljen i bio u italijanskom zatvoru. Po izlasku iz zatvora otpušten je iz službe. Poslije kapitulacije Italije, u septembru iste godine, odlazi na oslobođenu teritoriju u Hercegovini, gdje je u svojstvu povjerenika za prosvjetu Oblasnog narodnog odbora organizovao prosvjetnu djelatnost. Od 1946. godine služio je kao pomoćnik ministra prosvjete u Vladi Bosne i Hercegovine, upravnik Narodnog pozorišta u Sarajevu, profesor Više pedagoške škole u Sarajevu i od 1950. godine kao profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Glavno područje njegovog književnog i naučnog rada bile su historija jugoslovenskih književnosti i književna kritika. U ovim oblastima njegov interes je bio usmjeren naročito u tri pravca: 1) dubrovačka i dalmatinska književnost u razdoblju od XV. do XVII. vijeka; 2) narodna književnost; 3) jugoslovenske književnosti XIX. i XX. stoljeća.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Za redovnog člana Naučnog društva Bosne i Hercegovine u Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka izabran je 1961. godine. Bio je potpredsjednik Naučnog društva Bosne i Hercegovine od 1963. do 1966. godine. Od osnivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1966. godine, nastavlja biti njen redovni član.
Preminuo je u Sarajevu 1970. godine.