
Radoslav Jovanović rođen je 1906. godine u Stanarima. Osnovnu školu završio je u Sitnici (Ključ), gimnaziju u Slavonskom Brodu (1928), a diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – grupu geoloških nauka 1932. godine. Doktorsku disertaciju odbranio je 1955. na Univerzitetu u Beogradu.
Od 1934. godine radi kao geolog u Geološkom institutu Kraljevine Jugoslavije u Beogradu, gdje ostaje do početka rata. U toku rata bio je u zarobljeničkim logorima u Italiji i Njemačkoj. Poslije rata nalazio se na različitim dužnostima: učestvovao je i radio na osnivanju Saveznog geološkog naučnoistraživačkog instituta (1945–1946) u Beogradu; učestvovao u osnivanju, a zatim radio u Geološkom naučno-istraživačkom institutu NR Srbije (1946–1947) u Beogradu; osnivač je Geološkog naučno-istraživačkog instituta NRBiH u Sarajevu i njim je rukovodio (1947–1950).
Od 1948. do 1975. vanredni je i redovni profesor na nekoliko fakulteta Sarajevskog univerziteta. Predavao je na Visokoj školi za planinsko gazdovanje (od 1948), na Šumarskom (od 1950), Tehničkom (od 1950), Filozofskom (od 1951), Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu (od 1965), a zatim od osnivanja do penzionisanja (1975) na Građevinskom fakultetu u Sarajevu. Godine 1953. osnovao je Zavod za inženjersku geologiju i hidrogeologiju Građevinskog fakulteta u Sarajevu i njime rukovodio. U periodu 1965–1967. bio je dekan Građevinskog fakulteta u Sarajevu.
Rad akademika Radoslava Jovanovića (87 objavljenih radova) mogao bi se podijeliti na dvije oblasti: organizovanje naučnoistraživačkih institucija u oblasti geoloških nauka i geološka kartografija u kojoj je dao značajne priloge vršeći geološka snimanja u dijelovima Makedonije, Kosova, Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine. Tako je dao veći broj radova iz oblasti stratigrafije i tektonike navedenih prostora. Dao je i znatne priloge u oblasti teoretskih pitanja inženjerske geologije i hidrogeologije.
Veliki je njegov doprinos kao geologa praktičara na važnim objektima, kao što su: građenje pruga Šamac–Sarajevo, Doboj–Banja Luka, Sarajevo–Ploče; putnih mreža Semizovac–Kladanj, Ustiprača–Goražde–Bistrica, u dolini Bosne: Sarajevo–Doboj, Banja Luka–Prijedor–Bosanski Novi, Travnik–Jajce–Petrovac–Bihać (put AVNOJ-a); hidroenergetski objekti: Jablanica, Jajce I i II, Rama, Grančarevo itd.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Za dopisnog člana Naučnog društva Bosne i Hercegovine u Odjeljenje privredno-tehničkih nauka izabran je 1961. godine. Dopisni je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od njenog osnivanja 1966, a redovni od 1967. godine.
Preminuo je u Sarajevu 1985. godine.