Odbor za maligna oboljenja Odjeljenja medicinskih nauka ANUBiH okupio je vodeće stručnjake iz Bosne i Hercegovine i regiona na skupu “Novosti u dijagnostici liječenju karcinoma prostate” održanom u petak, 27. septembra Karcinom prostate kao najčešća maligna neoplazma kod muškaraca starijih od 50 godina, predstavlja globalni zdravstveni izazov. Prof.dr. Semir Vranić, dopisni član ANUBIH-a sumira najvažnije zaključke skupa koji je poslužio kao platforma za razmjenu znanja i iskustava među stručnjacima iz oblasti onkologije, urologije, radiologije i javnog zdravstva.
Razgovarao: Haris E. Bilalović

Doktore Vraniću, kako biste ocijenili značaj ovog međunarodnog simpozija za unapređenje dijagnostike i liječenja raka prostate? Šta je za vas kao patologa bilo najvažnije što ste čuli ili podijelili tokom skupa?
Ovo je prvi ovakav skup u Bosni i Hercegovini, koji je na multidisciplinarni način obradio sve aspekte karcinoma prostate, uključujući prevenciju (skrining), dijagnostiku i sve oblike liječenja karcinoma prostate (operativni, hormonalni, radioterapiju, kemoterapiju, ciljanu terapiju). Osim toga, na skupu su učestvovali i predstavnici udruženja oboljelih od karcinoma prostate, koji su iznijeli svoje stavove, viđenja, ali i probleme s kojima se susreću pacijenti oboljeli od karcinoma prostate u Federaciji BiH.
S aspekta patologije, precizna i pravovremena dijagnoza su esencijalni za karcinom prostate.
Da bi to bilo moguće, neophodna je optimalna suradnja s drugim disciplinama, a što je jasno potvrđeno na ovome skupu.
Na skupu je bilo govora o mnogim metodama liječenja raka prostate. Možete li istaknuti koja su nova dostignuća u patološkom pristupu dijagnostici raka prostate? Na koji način su ovi pomaci unaprijedili preciznost i efikasnost dijagnostike?
Dijagnostika karcinoma prostate zahtjeva veliko znanje i iskustvo. To se posebno odnosi na evaluaciju sitnih (iglenih) biopsija prostate kada dijagnoza karcinoma, ali i drugih patoloških promjena u prostati može biti poprilično izazovna. U tom smislu od velike je pomoći imunohistokemija odnosno dijagnostička antitijela, čija adekvatna i pravovremena upotreba značajno poboljšava preciznost i efikasnost dijagnostičke patologije prostate.
Kao specijalista patologije, vi ste ključni u postavljanju tačne dijagnoze. Koliko su vam u tome pomogla najnovija tehnološka dostignuća, poput digitalne patologije i upotrebe vještačke inteligencije? Kako ova dostignuća mijenjaju vaš svakodnevni rad i utiču na konačan ishod liječenja pacijenata oboljelih od raka prostate?
Upotreba vještačke inteligencije i softvera su novi dijagnostički modaliteti, koji pomažu značajno patologu u evaluaciji bioptičkih uzoraka.
To se posebno odnosi na sitne bioptičke uzorke, gdje dijagnostika može biti prilično izazovna i gdje postoji rizik da od pogrešne dijagnoze. Američka Agencija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration, FDA) je već odobrila nekoliko takvih dijagnostičkih modaliteta, prije svega u dijagnostici karcinoma prostate, te u dijagnostici promjena u dojci, posebno u sklopu skrining programa. Nažalost, ti novi modaliteti dijagnostike još nisu dostupni u BiH, a za takve promjene je neophodno uvođenje digitalne patologije (kompletna digitalizacija rada u patološkome laboratoriju), koja je u razvijenom svijetu već neko vrijeme u zamahu, a mnogim institucijama je postala standard rada patoloških laboratorija.
S obzirom na to da je rak prostate najčešći maligni tumor kod muškaraca starijih od 50 godina, kako biste ocijenili trenutno stanje u Bosni i Hercegovini u pogledu dijagnostike i liječenja ovog oboljenja? Postoji li nešto specifično što treba unaprijediti, posebno iz perspektive patologa?
Odgovorio bih samo na dio koji se odnosi na dijagnostiku karcinoma prostate. Mislim da je ona trenutno zadovoljavajuća, mada ne posjedujem informacije za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Dalje unapređenje dijagnostike prostate se treba raditi u sklopu digitalizacije patologije i uvođenja vještačke inteligencije u dijagnostiku, o čemu smo već ranije govorili.
Multidisciplinarni pristup u liječenju raka prostate postaje sve važniji. Koja je po vašem mišljenju uloga patologa u ovakvom pristupu? Kako je patologija povezana s drugim medicinskim disciplinama u donošenju konačnih terapijskih odluka?
Patolozi su svugdje integralni dio multidisciplinarnih onkoloških timova uključujući i karcinom prostate. Suradnja s ostalim dijagnostičkim disciplinama (radiologija) i terapijskim (hirurgija, urologija, onkologija) je od presudne važnosti za optimalno liječenje svih malignih oboljenja uključujući i karcinom prostate.
Na kraju, možete li podijeliti Vaša očekivanja o budućim smjerovima razvoja dijagnostike raka prostate? Šta možemo očekivati u narednih nekoliko godina, posebno u oblasti patologije i primjene novih tehnologija?
Sigurno će doći do uvođenja novih dijagnostičkih biomarkera, a također vjerovatno i razvoja predikativnih biomarkera radi odgovora na ciljanu terapiju u sklopu precizne medicine (onkologije). Patolozi igraju važnu ulogu u testiranju biomarkera u preciznoj onkologiji.
Precizna onkologija je novi pristup u liječenju malignih oboljenja, uključujući i karcinom prostate
i ona je već integrirana u novije terapijske algoritme, posebno za pacijente s uznapredovalom, odnosno metastatskom bolešću. O nekim od tih novih modaliteta u liječenju karcinoma prostate je bilo detaljnije riječi na samome skupu.