Muhamed Riđanović (1930-1983)

Muhamed Riđanović rođen je 1930. godine u Čapljini. Osnovno obrazovanje započeo je u Mostaru, a završio u Sarajevu. Maturirao je 1948. u Drugoj muškoj gimnaziji u Sarajevu. Diplomirao je 1954. hidrotehniku na Građevinskom fakultetu u Beogradu. Od 1955. radi kao asistent na Tehničkom fakultetu u Sarajevu na predmetu Hidraulika, a 1957/58. specijalizira u hidrauličkoj laboratoriji Instituta Jaroslav Černi u Beogradu. Augusta 1959. odlazi na postdiplomski studij na Fakultet za mehaniku i hidrauliku Univerziteta Iowa, SAD, gdje 1960. stiče stepen magistra, a 1963. doktora tehničkih nauka.

Uporedo s gimnazijskim školovanjem i studijem građevine, učio je i bavio se muzikom. Završio je nižu i srednju muzičku školu, a zatim studirao violinu na Muzičkoj akademiji u Beogradu. U periodu od 1951. do 1954. bio je član orkestra Beogradske opere i stalni član Sarajevske filharmonije.

Po povratku iz SAD-a dolazi na Mašinski fakultet u Sarajevu, gdje u zvanju docenta od 1963, vanrednog profesora od 1967. i redovnog profesora od 1973. predaje Mehaniku fluida na odjeljenjima ovog Fakulteta u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci te na Elektrotehničkom i Građevinskom fakultetu u Sarajevu. Na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu od 1965. drži predavanja iz Mehanike neprekidnih sredina. Paralelno s nastavom na redovnom, predavao je i na postdiplomskom studiju u Sarajevu i Beogradu. Tri školske godine u svojstvu stručnjaka tehničke pomoći (1968–1971) predavao je Mehaniku fluida na Tehničkom fakultetu Univerziteta u Kartumu – Sudan. Shvatajući značaj ogledne nastave i istraživačke infrastrukture, s velikim entuzijazmom se angažuje na projektovanju i izgradnji eksperimentalnih poligona i nabavci moderne mjerne opreme za pedagoške i istraživačke potrebe. Svoje vizije i projekte realizira uglavnom u Zavodu za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, čiji je saradnik bio neprekidno od 1955, stvorivši tako prvu savremenu eksperimentalnu bazu iz mehanike fluida u Bosni i Hercegovini. Napisao je nekoliko uspješnih udžbenika koji svojom originalnošću, modernim pristupom, metodikom i stilom bivaju prihvaćeni i na univerzitetima van Bosne i Hercegovine. Sve ovo, kao i nesebična pomoć koju je pružao mlađim univerzitetskim centrima, posebno Mašinskom i Građevinskom fakultetu u Mostaru, donijeli su mu reputaciju utemeljitelja savremene mehanike fluida kao naučne i inženjerske discipline u Bosni i Hercegovini.

Njegova istraživačka djelatnost obuhvata šire područje mehanike, posebno turbulencije i transportnih fenomena s primjenom u mašinstvu, energetici, građevini i arhitekturi. Njegov naučni i stručni opus obuhvata oko 60 radova, najvećim dijelom realiziranih u Zavodu za hidrotehniku. Jedan broj naučnih publikacija ostat će trajno zabilježen u naučnoj literaturi, kao npr. njegov metod proračuna graničnog sloja i otpora oscilirajućih tijela u fluidu, Drag coefficients of flat plates oscillating normally to their planes (1962), koji je u knjizi Kačka korablja (Semeon et al., 1969) naveden kao metod Riđanovića za proračun stabilizatora brodova.

Posebno značajan uticaj je ostavio radovima posvećenim hidrodinamičkim problemima zaštite voda, s fokusom na istraživanju procesa u kraškim akumulacijama, njihove termalne stratifikacije i uticaja na kvalitet vode, njenog miješanja i zahvatanja. Značajni su mu također radovi u oblasti arhitektonske aerodinamike, posebno dinamičkog ponašanja objekata pod djelovanjem vjetra. Rad Određivanje aerodinamičkih efekata na cilindar poligonalnog poprečnog presjeka i drugi, bazirani na laboratorijskom istraživanju modela objekata, rezultirali su podlogama za prognozu efekata vjetra na visoke objekte izloženih ekstremnim uslovima, koje su primijenjene pri proračunu i projektovanju nekih novijih TV i PTT tornjeva u Bosni i Hercegovini.

Za svoje plodno djelovanje kao pedagog, istraživač i stručnjak dobio je više nagrada i priznanja: nagradu Jugoslovenskog društva hidrauličara (1966), Veselin Masleša (1974) za knjigu Hidrodinamika te, kao posebno priznanje za sveukupno djelovanje, Dvasesetsedmojulsku nagradu SRBiH.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje tehničkih nauka izabran je 1975, a za redovnog 1981. godine.

Preminuo je u Sarajevu 1983. godine.