
Mladen Oljača rođen je 1926. godine u selu Devetaci, Bosanski Novi. Gimnaziju je pohađao u Prijedoru, a Filozofski fakultet u Beogradu. Bavio se književnim radom od 1947. godine, predstavljajući se od samih početaka kao vrsni pripovjedač, čija će osnovna inspiracija u književnosti biti narodnooslobodilački rat. Uporedo s književnim radom bio je i urednik revija, časopisa i listova: Omladina, Mladost, Borba, Književne novine, Publicističkog zavoda u Beogradu i dr. Objavio je sljedeća djela: Šapat borova (zbirka pripovijedaka), romane Tri života, Posle ponoći, Molitva za moju braću, Razvalina, Nađa i Kozara, zbirku reportaža Priča narodnih heroja i druga.
Njegovi romani i pripovijetke objavljeni su na mnogim jezicima: slovenskom, makedonskom, mađarskom, albanskom, njemačkom, italijanskom, bugarskom, francuskom, ukrajinskom, rumunskom, gruzijskom, švedskom, engleskom, španskom, ruskom, poljskom, češkom, bjeloruskom, litvanskom, estonskom, perzijskom, hindu jeziku i drugim. Njegova pripovijetka Sin ušla je u antologije ratnih pripovijedaka objavljenih u Skoplju, Sarajevu, Berlinu, Sofiji, Pragu, Teheranu, Bratislavi, New Delhiju, Budimpešti i u još nekim gradovima.
Roman Molitva za moju braću, za koji je dobio nagradu Udruženja književnika Srbije, objavljen je u Sarajevu, Ljubljani, Skoplju, Prištini, Varšavi, Münchenu, Milanu, Parizu, Bukureštu, Štokholmu i Njujorku. Roman Kozara, za koji je Oljača dobio nagradu Saveza boraca Jugoslavije za najbolji roman na temu narodnooslobodilačke borbe, objavljen je u Beogradu, Sarajevu, Trstu, Varšavi, Pragu i Moskvi.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje za književnost i umjetnost izabran je 1978, a za redovnog 1987. godine.
Preminuo je u Beogradu 1994. godine.