
Mladen Deželić rođen je 1900. godine u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu školu i klasičnu gimnaziju, koju je završio 1919. godine. Filozofski fakultet u Zagrebu, kemiju, fiziku i matematiku, apsolvirao je 1923, a profesorski ispit položio je 1925. godine. Doktorsku disertaciju iz hemije odbranio je u Zagrebu 1927, nakon čega je promoviran za doktora filozofije. Poslije završenih univerzitetskih studija specijalizirao je organsku hemiju i fizikalnu hemiju u Münchenu.
Prvo radno mjesto bilo mu je u Tehničkoj srednjoj školi u Zagrebu od 1923. do 1925. godine. Za asistenta na Katedri kemije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu izabran je 1926. Za honorarnog nastavnika Fizikalne kemije izabran je 1935, a za docenta 1940. Za vanrednog profesora na Katedri opće i eksperimentalne kemije na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu izabran je 1942, a unaprijeđen u zvanje redovnog profesora 1943. godine. Poslije oslobođenja, 1945. godine, prelazi u Ministarstvo lake industrije, gdje je u svojstvu višeg savjetnika imenovan za šefa Kemijske laboratorije Duvanskog instituta. Za redovnog profesora po pozivu Medicinskog fakulteta u Sarajevu izabran je 1949. godine. Poslije osnivanja Filozofskog fakulteta u Sarajevu (1950) bio je redovni profesor Organske kemije i šef Katedre za hemiju. Kada je 1960. u Sarajevu osnovan Prirodno-matematički fakultet, izabran je za šefa Odsjeka za hemiju i kasnije za direktora Hemijskog instituta toga Fakulteta. Na njegovu inicijativu pokrenuta je akcija za podizanje zgrade Instituta za hemiju i fiziku.
Kao dugogodišnji nastavnik, vrlo je intenzivno radio u mnogim područjima hemije, a naročito u organskoj i fizikalnoj hemiji, pa je sam i sa saradnicima publikovao više od 100 naučnih i nekoliko desetina stručnih radova. U organskoj hemiji, naročito su značajna njegova istraživanja u oblasti heterocikličnih spojeva, zatim glukozida i vitamina C. Posebno treba istaći njegova istraživanja posvećena osobinama hercegovačkih duhana. Osim toga, on je sintezama fiziološki i farmakološki aktivnih supstancija dao značajan doprinos i medicinskoj hemiji. Njegovi radovi iz fizikalne hemije obrađuju probleme termokemije, polarografije, spektrofotometrije i mehanike fluida.
Radio je u mnogim oblastima teorijske i primijenjene hemije, a zahvaljujući svome vanrednom eksperimentatorskom iskustvu, intuiciji vrsnog hemičara i odličnom poznavanju teorijskih problema koje je rješavao, on je dao ne samo značajan doprinos hemijskoj nauci, već je radeći s mladim saradnicima, stvorio i svoju školu.
S nekoliko kolega osnovao je Društvo hemičara i tehnologa BiH i od početka izlaženja Glasnika Društva, bio je glavni urednik toga naučnog časopisa u toku 15 godina. Za rezultate postignute u naučnom radu dodijeljene su mu mnoge nagrade i odlikovanja.
Za redovnog člana Naučnog društva Bosne i Hercegovine u Odjeljenje privredno-tehničkih nauka izabran je 1957, a za sekretara Društva 1963. godine. Ovu je dužnost obavljao do 1966, kada je osnovana Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i tada je kao redovni član izabran u njeno prvo Predsjedništvo.
Preminuo je u Krapinskim Toplicama 1989. godine.