
Miralem Džinić rođen je 1918. godine u Banjoj Luci, gdje je završio osnovno i srednje školovanje 1937. godine. Studirao je na Veterinarskom fakultetu u Beogradu od 1937. do 1941, a zatim na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, na kome je diplomirao 1943. godine. Odbranio je doktorsku disertaciju 1956. godine na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Za docenta je izabran 1959, za vanrednog profesora 1962, a za redovnog profesora na Katedri za ishranu domaćih životinja Vete- rinarskog fakulteta u Sarajevu 1967. godine.
U JNA je služio od 1944. do 1955, i to kao načelnik veterinarske službe divizije do 1951, odnosno kao načelnik veterinarske službe Sarajevske armijske oblasti do 1953. godine kada je prešao u civilstvo.
Obavljao je više funkcija. Bio je šef Katedre za ishranu domaćih životinja Veterinarskog fakulteta u Sarajevu od 1969. do 1971, dekan Veterinarskog fakulteta u Sarajevu od 1971. do 1973. godine. Od 1960. do 1963. rukovodio je sektorom bioloških nauka pri tadašnjem Savjetu za naučni rad Bosne i Hercegovine, a od tada pa do 1975. bio je stalni član više komisija pri Zajednici za naučni rad SRBiH.
Njegova osnovna naučnoistraživačka aktivnost odvijala se na području ishrane domaćih životinja od 1956. do 1976. godine. Iz toga je proisteklo oko 80 naučnih i 30-ak stručnih radova, uz obradu još nekoliko desetina naučno-stručnih elaborata, ekspertiza i dr.
Istraživački radovi obuhvataju: probleme krmne baze Bosne i Hercegovine i drugih kraških područja s ciljem otkrivanja regresivnog deficita u bitnim biogenim organskim i anorganskim materijama, inače neophodnim u obroku za ishranu životinja; uticaj različitih ekoloških faktora i vegetacijske dobi krmnog bilja na dinamiku sadržaja materija u krmi i obroku i njen uticaj na produktivnost i zdravlje životinja; uticaj primjene nekih metoda konzerviranja krme (posebno siliranja) na pojavu nekih opakih zaraza (listerioza) kod ovaca, kao i pronalaženje mjera za njihovo suzbijanje; preispitivanje i pronalaženje adekvatnih metoda za kvantificiranje obroka goveda i ovaca prilikom slobodne ispaše; problemi iskorištavanja nusproizvoda iz poljoprivrede i šumarstva za ishranu domaćih životinja (stelja, drvno zelenilo prilikom sječe šume, kočanka i kukuruzovina i dr.); opskrbljenost stoke u obroku karotinoidima odnosno vitaminom A u prosječnim uslovima; pronalaženje mjera za eliminaciju inhibitornih faktora koji onemogućuju u praksi puno iskorištavanje karotinoida i vitamina A (problemi usljed hemizacije u poljoprivredi); problematika iskorištavanja neproteinskog azota u vezi sa neprirodnim držanjem muzne stoke (uticaj stalnog držanja goveda na vezu s posljedicom nemogućnosti regeneracije faktora kompleksa koji treba da omogući iskorištavanje neproteinskog N od strane bakterija).
Dobitnik je mnogih nagrada i odlikovanja.
Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine izabran je 1975. godine u Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka.
Preminuo je u Sarajevu 1984. godine.