
Milivoje Sarvan rođen je 1896. godine u Užičkoj Požegi, Srbija, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Čačku i Valjevu, a maturu položio u Francuskoj. Medicinski fakultet završio je u Lionu (Francuska), 1922. Doktorsku tezu također je odbranio u Lionu 1922. godine.
Od 1924. do 1946. radio je na Dečijoj klinici u Beogradu u svojstvu asistenta i docenta. Poslije sticanja zvanja specijaliste za dječije bolesti, proveo je na radu dvije godine u dječijim klinikama u Berlinu i Düsseldorfu.
Po pozivu Ministarstva zdravlja Bosne i Hercegovine došao je u Sarajevo 1947. gdje je osnovao Dječiju kliniku i formirao visokokvalifikovane pedijatrijske kadrove. Ubrzo poslije dolaska u Sarajevo izučavao je savremene metode naučnoistraživačkog rada u pedijatriji u Parizu, Londonu, Stockholmu i Zürichu, što je imalo odraza na organizaciju rada u Dječijoj klinici u Sarajevu i na naučnom planu.
Pored redovnih dužnosti na Dječijoj klinici, obavljao je i sljedeće: bio je prorektor Univerziteta u Sarajevu, dekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu, sekretar Odjeljenja medicinskih nauka Naučnog društva BiH, predsjednik Komisije za zdravstvenu zaštitu majki i dece pri Saveznom zavodu za zdravstvenu zaštitu u Beogradu, predsjednik Komisije za zaštitu majki i djece pri Republičkom zavodu za zdravstvenu zaštitu BiH, predsjednik i doživotni počasni predsjednik Udruženja pedijatara Jugoslavije, predsjednik i osnivač pedijatrijske sekcije Društva ljekara BiH, predsjednik Udruženja alergologa Jugoslavije, član Savjeta Međunarodnog dječijeg centra u Parizu.
Penzionisan je 1967. kao emeritirani redovni profesor Medicinskog fakulteta i šef Dječije klinike u Sarajevu. Publikovao je 123 naučna i stručna rada, od kojih znatan broj u inostranstvu. Problemi koje je, pored ostalih, naučno obrađivao, sam ili sa svojim saradnicima, su: ishrana djece, akutni i hronični poremećaji digestivnog trakta; rahitis kao najrasprostranjenija avitaminoza u naše djece; dječija tuberkuloza, BCG i druge vakcinacije; bronhopneumopatije u djece; astmatične i astmatiformne manifestacije; reumatska bolest u djece; izučavanje zdravstvenog stanja naše djece, naročito novorođene i nedonesene; morbiditet i mortalitet djece u Jugoslaviji, sa naročitim osvrtom na BiH.
Navodimo samo nekoliko glavnih radova: Ishrana odojčadi i male dece u našoj zemlji i njeni pozitivni i negativni rezultati; Sur l’étiologie du rachitisme en Yougoslavie; Naše iskustvo u terapiji tuberkuloznog meningitisa; Poremećaji acidobazne ravnoteže jonskog statusa kod akutnih bronhopneumopatija u prve tri godine života; Analyse clinique des cas d’asthme chez les enfants hospitalisés au cours des dix dernières années; Vrednost bioloških testova za procenjivanje evolucije i efekta hormonskog lečenja reumatske bolesti u dece; Izučavanje faktora koji utiču na pojavu lošeg zdravstvenog stanja dece u rudarskom rejonu opštine Kakanj; Epidemiološki faktori koji utiču na mortalitet dojenčadi u Jugoslaviji.
Odlikovan je Ordenom Republike sa srebrnim vijencem, Ordenom rada I i II reda, kao i francuskim ordenom Legije časti. Uz to, dobio je i mnoga priznanja u vidu plaketa i diploma. Dobitnik je nagrade AVNOJ-a i Dvadesetsedmojulske nagrade Bosne i Hercegovine.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Za redovnog člana Naučnog društva Bosne i Hercegovine u Odjeljenje medicinskih nauka izabran je 1955. godine. Od osnivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1966. godine, nastavlja biti njen redovni član.
Preminuo je u Beogradu 1978. godine.