
Milivoje Kostić rođen je 1883. godine u Sarajevu. Školovao se u Sarajevu, a Medicinski fakultet završio je u Beču 1906. godine. Odmah po završetku studija zapošljava se u Zemaljskoj bolnici u Sarajevu, gdje je radio dvije godine. Zatim odlazi na specijalizaciju u poznate hirurške klinike u Hamburgu, Berlinu i Parizu. Nakon rata (1918) bio je šef Hirurškog odjeljenja i upravnik Bolnice u Sarajevu, a 1923. odlazi u Beograd, gdje je biran za profesora Medicinskog fakulteta.
Na Hirurškoj klinici u Sarajevu, kojom je rukovodio sve do penzionisanja 1956, uvodi nove, moderne i radikalne hirurške metode u opštoj hirurgiji, a posebno u hirurgiji gastrointestinalnog sistema. Umjesto gastroenterostomije, on je primjenjivao i usavršavao radikalnu resekciju želuca. Broj ljudi ovako operisanih od peptičkog ulkusa za vrijeme njegovog rukovođenja Hirurškom klinikom dosegao je cifru od 17 hiljada.
O hirurgiji abdominalnih organa napisao je brojne naučne radove. Od toga je patogenezi, resekciji i posljedicama ulkusne bolesti, posvetio osam radova. Sedam radova posvetio je holelitijazi i njenom hirurškom liječenju. Zalagao se za ranu hiruršku intervenciju, dok je proces holelitijaze ograničen na žučnu kesicu, budući da je tada operacija s najmanje komplikacija. U područje hirurgije abdominalnih organa spadaju još i njegovi opisi slučajeva limfogranulomatoze jejunuma, retropertonealnog teratoma i hernija posebnog tipa.
Hirurgiji kardiovaskularnog sistema posvetio je sedam radova, a hirurgiji respiratornog sistema tri rada. Prva grupa radova sadrži studije transplantacije i šivanja krvnih sudova. Jedan od najranijih radova u ovom području bio je njegov prvi eksperimentalni rad O šivanju krvnih sudova, o čemu je referisao na sastanku jugoslovenskih hirurga 1911. godine. Njegovi radovi iz grudne hirurgije odnose se na hirurško liječenje tuberkuloze pluća, ehinokokusa i tumora.
On je prvi u našoj zemlji počeo da operiše bolesnike s tumorom mozga i kičmene moždine, i to još godine. Uveo je savremene neurološke i dijagnostičke metode, kao što su pneumoencefalografija, ventrikulografija i cerebralna angografija. Ovom području hirurgije i neurohirurgije posvetio je šest radova. Formirao je zasebno Neurohirurško odjeljenje, koje je 1951. godine pretvorena u Neurohiruršku kliniku.
Aktivno je sudjelovao na domaćim i stranim hirurškim kongresima, kao naprimjer u Pragu, Sofiji, Rimu, Berlinu, Londonu, New Orleansu, Parizu, Kopenhagenu, Munchenu, Moskvi i Rimu.
Bio je član brojnih društava i nekih akademija. Tako je izabran za člana Akademije za hirurgiju u Parizu, za dopisnog člana Berlinskog medicinskog društva, za člana Naučnog savjeta Međunarodnog hirurškog društva, za dopisnog člana Britanskog hirurškog društva, za počasnog člana Jugoslovenskog hirurškog društva, za počasnog člana Udruženja neurohirurga Jugoslavije, za počasnog člana Slovenačkog ljekarskog društva, za predsjednika kongresa Jugoslovenskih hirurga, te za člana Srpske akademije nauka i umjetnosti.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Za redovnog člana Naučnog društva Bosne i Hercegovine u Odjeljenje medicinskih nauka izabran je 1955. godine, a redovni je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od njenog osnivanja 1966. godine.
Preminuo je u Beogradu 1974. godine.