Milenko S. Filipović (1902-1969)

Milenko S. Filipović rođen je 1902. godine u Bosanskom Brodu. Ranu mladost proveo je u rodnom mjestu, zatim u Podlugovima, Modriči i Tuzli, gdje je završio gimnaziju 1921. godine. Na Univerzitetu u Beogradu studirao je grupu nauka: geografija, etnologija, arheologija i nacionalna istorija. Diplomirao je 1925, a doktorirao je 1928. godine iz etnologije.

Od 1925. do 1930. bio je suplent i profesor srednje škole u Sarajevu i Velesu. Od 1930. do 1941. bio je docent i vanredni profesor u Skoplju. Od 1945. do 1950. radio je u Etnografskom muzeju u Beogradu, od 1950. do 1955. bio je naučni saradnik Etnografskog instituta SANU. Od 1955. do 1962. godine bio je redovni profesor Univerziteta u Sarajevu. Od 1959. do 1962. bio je direktor Balkanološkog instituta Naučnog društva SRBiH. Bio je član i saradnik više stranih stručnih i naučnih društava i asocijacija (u Americi, Francuskoj i dr.), objavljujući i u uglednim časopisima i izdanjima u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Engleskoj, SAD-u, Bugarskoj, Mađarskoj i dr.

Djelatnost akademika Filipovića je daleko prevazilazila okvire rada pobrojanih institucija za koje je bio službeno vezan: pokretao je, osnivao i uređivao mnogobrojne stručne i naučne časopise i publikacije; bio je inicijator i osnivač, u dva maha, stručnih udruženja jugoslovenskih etnologa; pokretao, organizovao i vodio obimne naučne projekte i interdisciplinarna istraživanja u raznim krajevima naše zemlje.

Naučnim radom počeo se baviti rano. Još kao student 1924. godine objavljuje prve radove. Njegov naučni rad je usmjeren u mnogim pravcima i nema gotovo nijednog važnijeg pitanja iz jugoslovenske etnologije koje on nije dotakao. Počeo je sa istraživanjima u Bosni, ali su se ona kasnije protegla najprije na Makedoniju, zatim na Srbiju, posebno Vojvodinu, na Crnu Goru, Kosovo, Hercegovinu te u manjoj mjeri na Slavoniju, Hrvatsku i djelomično na Sloveniju. Pomenuti krajevi obuhvaćeni su većim brojem njegovih monografija, studija i rasprava, u kojima dominiraju problemi porijekla stanovništva (etničke historije) i naselja. Kao istraživač on se interesovao ne samo za južnoslovenske narode već i za ostale stanovnike Balkana i stare balkanske narode: Albance, Cincare, Cigane, Čerkeze, Turkmene i dr. Posebno se bavio pojavama koje su zajedničke kod dva ili više balkanskih naroda, tj. balkanologijom.

Posljednjih petnaestak godina svoga rada posvetio je istraživanju pojava iz društvenog života naših naroda, oblike tradicionalne socijalne organizacije – brak, porodicu, srodstvo, zadrugu, bratstvo, pleme, selo kao zajednicu, zatim socijalno-psihološke teme: samoubistvo, eutanaziju i dr.

Mnogobrojni su i njegovi radovi iz domena narodne religije, vjerovanja, pogleda na svijet, običaja, materijalne kulture, tradicionalnih pravnih institucija, narodne usmene književnosti, kao i radovi o kulturnim uticajima i promjenama, metodološkoj problematici, pojedinim istaknutim naučnim radnicima itd.

Odlikovan je s više ordena i dobitnik je nekoliko nagrada.

Za redovnog člana Naučnog društva Bosne i Hercegovine izabran je u Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka 1955. godine. Osnivanjem Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1966. godine nastavlja biti njen redovni član.

Preminuo je u Beogradu 1969. godine.