
Mihovil Vlahinić rođen je 1926. godine u Ravnom. Osnovnu školu završio je u Ravnom, klasičnu gimnaziju u Travniku, Visokom i Sarajevu, a Poljoprivredni fakultet u Zagrebu 1953. godine. Iste godine zaposlio se u Zavodu za vodoprivredu Sarajevo na poslovima agropedologije i poljoprivrednih hidromelioracija, gdje ostaje do 1959. kada prelazi na rad u Poljoprojekt, republički biro za studije i projektiranje u poljoprivredi u zvanju samostalnog projektanta. Na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu je 1963. izabran za docenta, 1968. za vanrednog, a 1973. godine za redovnog profesora na predmetu Poljoprivredne melioracije i uređenje zemljišta. Doktorat iz poljoprivred- nih nauka je odbranio na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu 1965. godine.
Od 1975. do 1977. bio je dekan Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu, a od 1978. do 1980. godine predsjednik Zajednice fakulteta biotehničkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Bio je član Savjeta Univerziteta u dva mandata i član Univerzitetske komisije za nastavu, međunarodnu i međuuniverzitetsku saradnju. Od 1992. do 1995. bio je Consultant of University of Georgia, International Research Project (SANREM CRSP), Athens, Griffin.
Naučnoistraživačku aktivnost je usmjerio na zasnivanje eksperimentalnih polja iz oblasti drenaže teških zemljišta, vodne erozije tla, navodnjavanja i vodnog bilansa tla te saradnju s poljoprivrednim i vodoprivrednim organizacijama. Kao rezultat toga rada nastao je impozantan broj autorskih i koautorskih radova i to: radovi objavljeni u domaćim i stranim publikacijama i na skupovima; elaborati, projekti, studije i ekspertize koji tretiraju specifične probleme i rješenja poljoprivrednih melioracija. Poseban doprinos dao je u oblastima uvođenja novih metoda rada u hidropedološkim istraživanjima, uvođenja lizimetrije u proučavanje vodnog bilansa tla, evapotranspiracije i utjecaja tla na specifičnosti vodnog bilansa, proučavanje vodne erozije tla i površinskog otjecaja te proučavanje drenaže teških zemljišta. Komparativno je istraživao različite stepene (razmaci kanala i drenova) i načine detaljne odvodnje (baulacija, cijevna drenaža, krtična drenaža, kombinirana dvoetažna drenaža).
Uveo je metod mjerenja filtracije s inverznim postupkom, metod blokdijagramskog kartiranja u pedostratigrafskim istraživanjima za potrebe hidromelioracija, metod mjerenja infiltracije, metod određivanja parcijalne zapreminske gustine u skeletnim tlima te metod definiranja ireverzibilnog isušivanja tresetnih zemljišta. Tla s nepovoljnim fizičkim svojstvima (skeletna, pjeskovita, teška glinovita i tresetna) bila su u fokusu njegovih istraživačkih aktivnosti. Nakon zasnivanja lizimetrijske (evapotranspirometrijske) stanice od 10 lizimetara na Buni kod Mostara, razvio je dugoročnu saradnju s američkim istraživačkim institucijama kroz tri projekta od kojih je svaki trajao pet godina i visoko su ocijenjeni od strane američkih i jugoslavenskih recenzenata. To su: Evapotranspiration Studies on Different Crops and Irrigation Water Requirements; Evaluation of the Amount of Optimal Crop Water Requirements for Irrigation i Agrohydrology – Soil Water Management for Higher Crop Production.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka izabran je 1987, a za redovnog 2002. godine.
Preminuo je u Sarajevu 2015. godine.