
Midhat Šamić rođen je 1907. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 1931. na Filozofskom fakultetu u Beogradu, grupa nauka: francuski jezik i književnost, uporedna književnost sa jugoslovenskom književnošću i latinskim jezikom. Položio je profesorski ispit u Beogradu 1935, a državni doktorat književnosti na Filozofskom fakultetu u Parizu (Sorbona) 1958, odbranivši dvije teze iz uporedne književnosti.
Od 1931. do 1950. bio je profesor gimnazije u Prijedoru, Beogradu i Sarajevu, od 1946. do 1947. profesor francuskog jezika i književnosti na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu; od 1954. do 1956. predavao je kao lektor srpsko-hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Sorboni. Od 1950. predavao je francusku književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Bio je glavni urednik Radova Odjeljenja, kao i član Redakcionog odbora saveznog časopisa Filološki pregled. Bio je član i Međunarodnog udruženja za uporednu književnost, Udruženja književnika BiH i Udruženja književnih prevodilaca BiH.
Dvije su osnovne naučne oblasti u kojima se odvijala njegova naučna aktivnost: francuska književnost i uporedna književnost. Dok je u oblasti francuske književnosti pisao o velikom broju pisaca raznih epoha, od XVI. do XX. vijeka (Rabelais, Montaigne, Molière, Pascal, J. J. Rousseau, Victor Hugo, Roger Martin du Gard, André Gide i dr.), dotle je u oblasti uporedne književnosti dao niz djela i radova (od kojih su neki objavljeni na francuskom i u Francuskoj) posvećenih uporednim proučavanjima književno-kulturnih veza i dodira između Francuske i Bosne i Hercegovine.
Značajnija djela iz ove dvije oblasti su: Les voyageurs français en Bosnie à la fin du 18e siècle et au début du 19; Istorijski izvori Travničke hronike Ive Andrića i njihova umjetnička transpozicija; Francuski putnici u Bosni na pragu XIX stoljeća; Iz strane i uporedne književnosti; Andre Žid i Rože Marten di Gar: književno prijateljstvo; Ličnost, djelo i doba A. Žida u svjetlu njegova dnev- nika.
Pored toga, kao nastavnik i pedagog, bavio se, s jedne strane, problemima metodike nastave i tehnike učenja živih jezika, a s druge strane, metodikom i tehnikom naučnoistraživačkog rada. Plod toga njegovog bavljenja su dva priručnika, i to: Metodika nastave i tehnika učenja živih jezi- ka (s posebnim osvrtom na engleski, francuski, ruski i njemački jezik) i Kako nastaje naučno djelo.
Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem, Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima, spomen-plaketom Sarajeva i plaketom Univerziteta u Sarajevu. Dobitnik je Dvadesetsedmojulske nagrade BiH za 1968. godinu.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje za književnost i umjetnost izabran je 1969, a za redovnog 1973. godine.
Preminuo je u Sarajevu 1990. godine.