Mehmed Meša Selimović (1910-1982)

Mehmed Meša Selimović rođen je 1910. godine u Tuzli. Osnovnu i srednju školu završio je u Tuzli. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1933. (XIII grupa: Jugoslovenska književnost i srpski jezik). Tokom studija bio je stipendista Gajreta. Od 1935. do 1941. godine radio je kao profesor u Gimnaziji u Tuzli. Učestvovao je u NOB-u od 1941. godine. Od 1943. godine bio je član Komunističke partije Jugoslavije. Sarađivao je u novopokrenutim listovima Oslobođenje i Front slobode.

Godine 1945. je otišao u Beograd gdje je dobio namještenje na visokom mjestu načelnika Odjela za publikacije Komisije za ratne zločine, a zatim je bio pomoćnik saveznog ministra za kulturu. Dolazi u Sarajevo gdje je nakratko bio profesor na Filozofskom fakutetu u Sarajevu, predavao na Višoj pedagoškoj školi, zatim bio direktor Drame Narodnog pozorišta, umjetnički direktor Bosna filma, glavni urednik IP Svjetlost i s tog mjesta otišao je u penziju 1972. godine.

Bio je i glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost Život, te časopisa Brazde. U poratnom periodu u bosanskohercegovačkom časopisu Brazde nenametljivo je osvajao pozicije u ondašnjem književnom stvaranju. To je bila pripovijedna proza koja je zadirala u najsudbonosnije trenutke razgaranja narodnooslobodilačke borbe i revolucije. Ali, pravi Selimovićev književni opus čine njegova opsežna prozna djela nastala u desetljeću 1961– 1970: Tišine (1961), Magla i mjesečina (1965), Derviš i smrt (1967) i Tvrđava (1970) te roman Ostrvo.

Bavio se intenzivno i književnom kritikom i lingvističkom esejistikom (radovi o Hasanu Kikiću, o Augustu Cesarcu, o Vuku Karadžiću i dr.).

Nosilac je Ordena zasluga za narod, Ordena bratstva i jedinstva, Ordena Republike sa zlatnim vijencem. Dobitnik je NIN-ove nagrade za najbolji roman 1966, zatim Goranove nagrade za knjigu godine 1967, Njegoševe nagrade za književnost 1969 i brojnih drugih. Promovisan je za počasnog doktora Sarajevskog univerziteta, i dobitnik je Dvadesetsedmojulske nagrade i nagrade AVNOJ-a.

Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti.

Za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka izabran je 1967. godine.

Preminuo je u Beogradu 1982. godine.

Napomena: Nije u radnom sastavu Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 1973. godine.