
Mehmed Ramović rođen je 1924. godine u Foči. Osnovnu školu završio je u Hrenovici kod Prače, a klasičnu jezičku gimnaziju u Sarajevu. Poslije demobilizacije započeo je 1946/47. školske godine studije rudarstva u Moravskoj Ostravi, u tadašnjoj Čehoslovačkoj, da bi ih prekinuo izbijanjem Rezolucije Informbiroa, pa je 1948. nastavio studije u Beogradu gdje je diplomirao 1950. godine.
Kao mladi inžinjer raspoređen je na rad u Saveznu geološku upravu, a već 1951. premješten je u Geološki zavod BiH, od kada i započinje njegova stručna, naučna i publicistička djelatnost. Godine 1963. prelazi na Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu, a potom i na Rudarsko-geološki fakultet u Tuzli.
U Geološkom zavodu u Sarajevu započeo je rad kao šef Odjeljenja za obojene metale gdje je postigao veliki uspjeh na otkrivanju značajnih rudišta: olova i cinka, boksita, željeza, barita, kaolina i dr. na kojima je uspostavljena primarna proizvodnja i prerada i zaposleno više hiljada radnika.
Bio je neumoran terenski radnik. Rukovodio je od početka do kraja otvaranjem rudnika olova, cinka, srebra i kadmijuma Sase kod Srebrenice, rudnika olova, cinka i barita Veovača kod Vareša, rudnika olova kod Olova, barita kod Gornjeg Vakufa/Uskoplja, Prače, Kreševa, otvorio je kop kaolina u B. Kobašu, te istražio ležišta žive Draževići kod Srednjeg. Njegov značajan doprinos je i na otkrivanju boksita Vlasenica, željeza Ljubija itd.
Pokazao je izuzetan interes za utvrđivanje metalogenetskih zakonitosti razmještaja rudnih ležišta, što je rezultiralo objavom kapitalnih radova iz ove problematike, čime su udareni temelji izradi Metalogenetske karte Bosne i Hercegovine. Ovi njegovi radovi rezultirali su publikovanjem više desetina drugih radova. Neki od njih su: Sedimentno ležište cinka, olova i barita Borovina-Vareš, poslije čega je otvoren rudnik Veovača; Kraći pregled baritnih ležišta BiH; Pregled nalazišta olova i cinka BiH; Oblici, prostorni raspored strukture i teksture rudnih žila Srebrenica.
Godine 1962. odbranio je doktorsku disertaciju o rudnim paragenezama Srebrenice na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Ova disertacija bila je temelj za otvaranje rudnika olova i cinka Sase. Iza toga sve više proučava problematiku teoretske metodologije i metalogenetskih principa te, između ostalog, publikuje sljedeće radove: Regionalna metalogenetska diferencijacija i evolucija tipova rudnih ležišta, Zakonomjernost raspodjele rudnih ležišta u svijetu, Metode izrade prognoznih i metalogenetskih karata, Geotermodinamski ciklus, Geološko vrijeme kao faktor metalogenije i Jursko krednopaleogene metalogene zone i pojasevi.
Veoma zapažene rezultate postigao je na proučavanju meteorita bivše Jugoslavije. Više obrađenih meteorita prezentirao je u obimnom radu na engleskom jeziku Katalog kolekcije meteorita iz Jugoslavije. Također na engleskom jeziku objavio je poznato djelo Osnovi metalogenije koje je poslužilo i kao udžbenik. Njegova knjiga Magmatizam i metalogenija BiH dobila je 1981. nagradu Veselin Masleša.
Dobitnik je, pored ostalih priznanja, i Ordena zasluga za narod 1946. i Dvadesetsedmojulske nagrade BiH 1984. godine.
Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje tehničkih nauka izabran je 1995. godine.
Preminuo je u Sarajevu 1997. godine.