
Mahmut Bajraktarević rođen je 1909. godine u Sarajevu, gdje je stekao osnovno i srednje obrazovanje. Nakon mature na Prvoj muškoj gimnaziji upisuje studij matematike na Filozofskom fakultetu u Beogradu, koji završava 1933. godine. Doktorat matematičkih nauka stiče 1953. godine na pariškoj Sorboni i tako postaje prvi doktor matematičkih nauka u Bosni i Hercegovini.
Radio je kao profesor Matematike u Šerijatskoj gimnaziji i Prvoj i Drugoj muškoj gimnaziji, kao i u Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu. Od 1950. do kraja 1960. bio je predavač, docent i vanredni profesor na Prirodno-matematičkom odsjeku Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a zatim na Odsjeku za matematiku novoosnovanog Prirodno-matematičkog fakulteta, na kojem je izabran i za redovnog profesora. Na njemu ostaje do odlaska u penziju (1980).
Objavio je oko 60 naučnih radova. Njegovi prvi radovi su se odnosili na iterativne nizove, oblast u koju spada i njegova doktorska disertacija: O nekim iterativnim nizovima. Njegovi kasniji radovi pripadaju dvjema važnim oblastima matematičke analize: teoriji funkcionalnih jednačina i teoriji nizova i sumabilnosti i čine veći i značajniji dio njegovog sveukupnog naučnog stvaralaštva. Citirani su, u pojedinačnim radovima i monografijama: J. Aczel: Vorlesungen über Funktionalgleichungen und ihre Anwendungen (Basel-Stuttgart-Berlin); M. Kuczma: Functional Equations in a single Variable (Polska Akademia nauk, Warszawa); K. Zeller – W. Beckmann, Theorie der Limitierungsverfahren (Springer-Verlag), Itogi nauki i tehniki (AN SSSR, Moskva).
Kada su nastajali, ti radovi su imali čisto teoretski karakter, ali, neki od njih su, razvojem kompjuterske geometrije, postali interesantni i za primijenjenu matematiku. Tako se, pomoću Maple-a, dokazuje da se fraktalne krive mogu dobiti kao rješenja funkcionalne jednačine s tzv. Read-Bajraktarević operatorom. Ukupno naučno stvaralaštvo, njegova predanost radu i serioznost, doprinijeli su njegovoj ličnoj reputaciji, ali i ugledu bosanskohercegovačke matematike.
Rezultate svojih istraživanja izlagao je na više domaćih i mađunarodnih konferencija i skupova. S referatima je učestvovao na skoro svim poslijeratnim kongresima matematičara, fizičara i astronoma Jugoslavije, kao i na međunarodnim simpozijima posvećenim funkcionalnim jednačinama, i to u: Zakopanama (Poljska) i Oberwolfachu (Njemačka), na kongresima balkanskih matematičara u Istanbulu (Turska) i Beogradu (Srbija), a rezultate svojih istraživanja izlagao je po pozivu, i na više univerziteta i naučnih instituta: Univerzitet u Debrecinu, Matematički institut SANU u Beogradu, Akademija nauka Sovjetskog Saveza u Moskvi i dr.
Njegova aktivnost nije se ograničavala samo na matematiku, nego je prihvatao i određene funkcije: bio je prodekan Filozofskog fakulteta, dugogodišnji šef Odsjeka za matematiku Prirodno-matematičkog fakulteta, sekretar i potpredsjednik Društva matematičara, fizičara i astronoma BiH, kao i član brojnih komisija na Odsjeku za matematiku, fakultetu, Univerzitetu i u ANUBiH-u.
Osim toga, bio je glavni urednik časopisa Radovi Odjeljenja Prirodnih i matematičkih nauka ANUBiH, i prvi glavni urednik prvog naučnog časopisa iz matematike u BiH Radovi Matematički, nastalog izdvajanjem matematike iz prethodnog.
Za svoj rad odlikovan je s više odlikovanja i nagrada.
Za dopisnog člana Naučnog društva Bosne i Hercegovine izabran je 1961. godine u Odjeljenje privredno-tehničkih nauka. Osnivanjem Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine nastavlja biti njen dopisni član, a 1967. godine postaje redovni član.
Preminuo je u Sarajevu 1985. godine.