Juraj Neidhardt (1901-1979)

Juraj Neidhardt rođen je 1901. godine u Zagrebu, gdje je stekao osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Diplomirao je na Meisterschule für Architektur u Beču 1924. godine. Stečena diploma mu je nostrificirana u Beogradu 1938, kada je položio i ispit ovlaštenog inžinjera arhitekture. Nakon diplomiranja u Beču duže vremena je djelovao kao saradnik istaknutih pionira moderne arhitekture u Parizu. Jedno vrijeme je radio u projektnim biroima kod poznatih arhitekata u Parizu, Beču i Zagrebu.

Svoje djelovanje u Bosni počeo je 1937. zapošljavanjem u Željezari Zenica, zatim u Jugoslovenskom čeliku u Sarajevu, a nakon Drugog svjetskog rata u Ministarstvu građevina u Sarajevu i kasnije u Urbanističkom zavodu Bosne i Hercegovine, da bi 1953. godine bio izabran za vanrednog, a kasnije i za redovnog profesora na Tehničkom, odnosno Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu u Sarajevu.

Za vrijeme saradnje kod profesora Behrensa radio je na projektima sinagoge u Zlinu (ČSSR), trgovačke kuće na Aleksanderplatzu u Berlinu, seoskog naselja u Woenlauke i dr. Kod Corbusiera je sarađivao na urbanističkim projektima Stockholma, Alžira, Nemoursa – na izradi poznate Corbusierove studije La ville radieuse i dr. U drugim inostranim preduzećima radio je na projektima dviju bolnica za Zürich i Lille.

U Bosni i Hercegovini je sa saradnicima projektovao i realizirao 12 većih i manjih stambenih blokova i zgrada, veliki hotel u Zenici, četiri veće školske zgrade, a posebno se ističu: zgrada Filozofskog fakulteta u Sarajevu, nekoliko zdravstvenih i rekreacionih objekata na Boračkom jezeru i u Travniku, soliter republičkih organa uprave na Marindvoru u Sarajevu i zgrada Skupštine Bosne i Hercegovine na istoj lokaciji. U oblasti urbanizma izradio je urbanističke planove za Novi Sad i Zenicu, te 12 direktivnih urbanističkih planova za neka veća i srednja naselja u Bosni i Hercegovini.

Sudjelujući sa saradnicima na javnim arhitektonskim konkursima uspješno se plasirao i dobio razne nagrade i otkupe na 12 značajnih konkursa, među kojima se ističu: Prva nagrada za zgradu Skupštine Bosne i Hercegovine, Druga nagrada za zgradu Ljudske skupščine u Ljubljani, Prva nagrada za zgradu Pozorišta u Zenici i Prva nagrada za Islamski centar u Zagrebu.

U oblasti prostornog i plošnog dizajna vrijedni su pažnje unutrašnji uređaji tri objekta koje je i građevinski projektovao, dekoracije za oko 30 velikih javnih manifestacija u Sarajevu, Zenici i drugim mjestima, te oko 15 propagandnih plakata. Učestvovao je na sedam javnih izložbi u Parizu, Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i Novom Sadu. Publicirao je oko 150 radova, među kojima se ističu naučne studije: Sarajevo i njegovi trabanti, Arhitektura Bosne i put u savremeno i Turistička BH magistrala. Rezultate svojih istraživanja i folklorne historijske arhitekture u Bosni i Hercegovini objavio je u knjizi Arhitektura Bosne i put u savremeno, u saradnji s Dušanom Grabrijanom 1957. godine u Sarajevu.

Bio je član Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje tehničkih nauka izabran je 1978. godine.

Preminuo je u Sarajevu 1979. godine.