
Julije Hahamović rođen je 1897. godine u Sarajevu. Osnovno i srednje školovanje završio je u Sarajevu, a maturirao je u Banjoj Luci. Studirao je na Građevinskom fakultetu Češkog tehničkog sveučilišta u Pragu i diplomirao 1923. godine. Doktorat tehničkih nauka odbranio je 1930. na Češkom tehničkom sveučilištu u Pragu. Po završetku studija 1923. godine zaposlio se u Građevinskoj direkciji u Sarajevu, gdje je preko sedam godina radio na projektovanju, trasiranju i građenju puteva i mostova u Bosni i Hercegovini. U periodu 1931–1941. radio je u Inženjerskom odjeljenju Komande Vazduhoplovstva u Zemunu, gdje je projektovao velike vojne objekte i aerodrome. Poslije okupacije 1941. godine odlazi u italijansku okupacionu zonu, a zatim 1943. godine i na oslobođenu teritoriju. Početkom 1945. godine vraća se u Beograd na novu dužnost u Ministarstvo građevina gdje, između ostalog, značajan doprinos daje stvaranju nove tehničke regulative građenja.
Godine 1950. izabran je za vanrednog profesora na novoosnovanom Tehničkom fakultetu u Sarajevu. Na građevinskom odsjeku Tehničkog fakulteta (kasnije Građevinski fakultet) predavao je nekoliko predmeta iz oblasti ispitivanja i istraživanja materijala i konstrukcija u građevinarstvu. Uporedo s nastavnom djelatnošću na Fakultetu, nastavio je svoju istraživačku i naučnu aktivnost u oblasti građevinskih materijala i konstrukcija s teorijskog i eksperimentalnog aspekta. Obrađivao je neke od fundamentalnih problema, kao što su: teorijske osnove ispitivanja materijala bez razaranja, metodika ispitivanja konstrukcija, odnosi napona u zavarenim konstrukcijama, vibracije čeličnih konstrukcija, građenje u seizmičkim područjima, problemi otpornosti i ponašanja materijala i konstrukcija pri požaru, problemi elastičnog ponašanja tehničkog drveta. Jedan dio njegovih radova predstavlja značajan doprinos u oblasti primjene novih građevinskih materijala kao što su sintetičke smole, zatim u domenu novih metoda ispitivanja i korištenja otpadnih materijala, npr. azbestni otpaci, topioničke zgure, pepeo i sl.
Osnivanje, izgradnja i organizacija naučnoistraživačkog rada u Zavodu za ispitivanje materijala i konstrukcija Građevinskog fakulteta u Sarajevu predstavljaju njegov veliki lični doprinos univerzitetskoj nastavi i građevinarstvu Bosne i Hercegovine. Bio je direktor Zavoda od osnivanja, 1952, pa do 1974. Treba spomenuti i sudjelovanje Zavoda u otklanjanju posljedica zemljotresa u Banja Luci i Skoplju. Rukovodio je, na osnovu međudržavnog ugovora od 1972. godine, međunarodnim naučnim projektom Otpornost građevina na seizmičke uticaje u kojem su učestvovali instituti iz Beograda, Zagreba, Skoplja, Sarajeva i Ljubljane te University Berkeley (California). Projekat je okončan 1979/1980. godine.
Objavio je brojne radove iz oblasti kojima se bavio i obavljao je veliki broj dužnosti u domaćim i međunarodnim stručnim i naučnim organizacijama, na fakultetu i Univerzitetu u Sarajevu i u društvenim organizacijama.
Za svoj naučni i stručni rad više puta je odlikovan.
Izabran je za dopisnog člana Naučnog društva Bosne i Hercegovine u Odjeljenje privredno-tehničkih nauka 1955. godine, za redovnog 1961, zatim je postao član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine po njenom osnivanju 1966. godine.
Preminuo je u Sarajevu 1990. godine.