Josip Lešić (1929-1993)

lesic

Josip Lešić rođen je 1929. godine u Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu. Osnovnu školu završio je na otoku Visu, gimnaziju u Sarajevu 1948, a režiju je diplomirao 1952. na beogradskoj Pozorišnoj akademiji gdje je odbranio doktorsku disertaciju 1973. na temu pozorišnog života u Sarajevu za vrijeme austrougarske vladavine. Kao teatarski reditelj radio je u mnogim jugosloven­skim pozorištima – Cetinju, Zrenjaninu, Kragujevcu, Mostaru, Somboru, Novom Sadu, Sarajevu, Banjoj Luci i Beogradu.

Bio je upravnik teatra u Kragujevcu, direktor drame u Novom Sadu, umjetnički direktor u Zre­njaninu i Sarajevu. Jedan je od osnivača Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. U periodu od 1962. do 1966. bio je umjetnički direktor Bosna-filma, a od 1966. do 1975. direktor Festivala malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije. Godine 1973. izabran je za vanrednog, a potom i za redovnog profesora na Odsjeku za opštu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Jedan je od osni­vača dramskog studija i kasnije Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu.

Objavio je brojna djela, uredio i priredio više knjiga te sarađivao u mnogim časopisima. Njegov naučni rad ima dva obimna tematska kruga: o historiji pozorišta Bosne i Hercegovine i Jugoslavije u cjelini, te o historiji drame u Jugoslaviji i u drugim zemljama. Reditelj, dramaturg i književnik, posjedovao je značajno radno i stvaralačko iskustvo koje mu je pomoglo da svestranije i uspjelije razumije teatarsku problematiku, da interpretira i procijeni historijska i druga pitanja drame i po­zorišta. Lešićeva studija Slike i zvuk drama Miroslava Krleže je važna studija o slikovitosti i zvukov­nosti u dramama, dramaturgiji i inscenaciji Krležinih drama. On nam otkriva novog Krležu, koji nije samo veliki dramski retoričar, već i veliki dramski slikar i muzičar. Posebno je bio okupiran djelom i djelovanjem Branislava Nušića kojem posvećuje svoje tri knjige. Uz spominjanje njego­vog dragocjenog rada na pripremanju i uređivanju mnogih posebnih izdanja i djela naših i stranih dramskih stvaralaca, potrebno je ukazati i na njegov romansijerski rad gdje afirmira u našoj sredini prilično zapostavljen žanr biografskog romana.

Za izuzetno bogatu umjetničku i književnu aktivnost dobio je brojne nagrade.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje za književnost i umjetnost izabran je 1990. godine.

Preminuo je u Novom Sadu 1993. godine.