Jakov Rukavina (1905-1978)

Jakov Rukavina rođen je 1905. godine u Trnovcu, Gospić, Hrvatska. Osnovnu školu završio je u Slunju, a klasičnu gimnaziju 1923. u Gospiću. Studirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1931. godine. Doktorat nauka odbranio je 1938. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.

U periodu 1931–1939. radi kao sreski veterinar u Perušiću i Gospiću, zatim 1939–1943. u Šidu. Kao sreski veterinar u Šidu sarađivao je s Narodnooslobodilačkim pokretom 1941–1943, kada je nakon hapšenja i otpuštanja iz službe morao napustiti Šid. Sklanja se u Zagreb, odakle je 1944. odveden u Njemačku. Poslije mjesec dana pobjegao je iz Njemačke i živio ilegalno u Zagrebu. Godine 1944. je dodijeljen Stočno-veterinarskom zavodu u Zagrebu, 1945. dekretom ZAVNOH-a postavljen je za privremenog upravnika tog Zavoda, 1946–1947. bio je šef Odsjeka za suzbijanje stočnih zaraza Veterinarske uprave SRH, 1947–1950. šef epizootiološke službe u Veterinarskoj upravi Savjeta ministarstva poljoprivrede u Beogradu. U periodu 1950–1972. bio je docent, zatim vanredni i redovni profesor parazitologije i invazionih bolesti na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Uporedo je vršio i dužnost direktora Instituta za ribarstvo BiH do njegovog spajanja s Biološkim institutom BiH. Njegov dolazak u Sarajevo može se sa sigurnošću označiti kao početak istraživanja iz oblasti veterinarske parazitologije u Bosni i Hercegovini.

Bio je predsjednik Društva veterinara BiH od 1954. do 1955, član Odbora Naučnog društva parazitologa Jugoslavije, a od 1973. predsjednik Društva, nadalje član Jugoslavenskog društva ihtiologa i Jugoslavenskog društva za unapređenje stočarstva i dr. Bio je dekan i prodekan Veterinarskog fakulteta, član Upravnog odbora Fonda za unapređenje ribarstva, član Savjeta Biološkog instituta itd.

Područje njegovog naučnog rada bili su paraziti i parazitoze domaćih i nekih drugih korisnih životinja  i  njihovo  suzbijanje.  Mnogo  je  radio  na  parazitozama  domaćih  preživača,  zatim  na parazitima divljači, parazitima slatkovodnih riba i ribljeg podmlatka te na parazitozoonozama ljudi i životinja. Osim toga, bavio se i pitanjima opće parazitologije i faunistike. Među njegovim objavljenim naučnim i stručnim radovima veći broj ih se odnosi na područje zoonoza koji razjašnjavaju neke momente epizootiologije, trihineloze, ehinokokoze i tenijatza. Ova su istraživanja od posebnog značaja i interesa kako za veterinarsku, tako i humanu parazitologiju, jer su se ponuđena rješenja pokazala kao najbolji put eradikacije ovih veoma važnih antropozooparazitoza.

Objavio je kao autor ili koautor ukupno 124 naučna i stručna rada, od kojih navodimo: Slinavka i šap u Bitoljskoj oblasti; Eksperimentalna imunizacija pasa protiv ehinokokoze; Stanje zdravlja ovaca na nekim poljoprivrednim dobrima; Prilog poznavanju parazitofaune srna u BiH; Primjena uljanih pripravaka u suzbijanju hipodermoze; Trihineloza divljači u nekim krajevima Jugoslavije; Parazitofauna slatkovodnih riba u BiH; Problem organizacije mjera za suzbijanje cisticerkoze goveda i tenijaze ljudi.

Za svoj rad nagrađivan je više puta: nagradama Savjeta ministarstva poljoprivrede 1948. i 1953, Ministarstva poljoprivrede SR Makedonije 1950. za uspješno suzbijanje slinavke i šapa u toj republici, dobitnik je i Dvadesetsedmojulske nagrade BiH 1967, a III kongres veterinara 1967. dodijelio mu je diplomu s plaketom za posebne zasluge na unapređenju veterinarstva u našoj zemlji, kao i još nekoliko manjih diploma. Ordenom rada II reda odlikovan je 1960. godine.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje medicinskih nauka izabran je 1973. godine.

Preminuo je u Sarajevu 1978. godine.