
Ismet Mujezinović rođen je 1907. godine u Tuzli. Gimnaziju je pohađao u Tuzli, Sarajevu i Beogradu. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i specijalizirao fresko-slikarstvo.
Živio je u Beogradu od 1930. do 1931. godine i radio u Centralnom pres-birou. U međuvremenu izlagao je na izložbi jugoslovenskih umjetnika, pisao scenarij i režirao dokumentarni film Sveslavenski sokolski stil, čime je ostvario svoju želju iz djetinjstva da se bavi dramskim i filmskim stvaralaštvom. Godine 1936. stalno se nastanjuje u Sarajevu. Okuplja mlađe i s njima izlaže, sa željom da istaknu angažovanost svoje umjetnosti. Naročito je bio aktivan u Collegium artisticumu, u kome je bio jedan od osnivača. U periodu 1941–1945. učestvovao je u NOB-u kao borac, propagandista, novinar, glumac, režiser. Bio je saradnik Borbe, Narodnog oslobođenja, Omladinske riječi, Žene danas, Krajiškog udarnika, član prve redakcije Fronta slobode.
U Foči (1942) radio je u tehnici Vrhovnog štaba, vodio dramsku sekciju, bio organizator i učesnik izložbe antifašističkog plakata i atletskog takmičenja u danima proslave 1. maja. U Bihaću je pripremao i dekorisao prostorije za Prvo zasjedanje AVNOJ-a.
U oslobođenom Beogradu 1944–1945. u propagandnom odjeljenju Vrhovnog štaba vodio je više kulturno-umjetničkih sekcija; naročito je bio aktivan u likovnoj i filmskoj sekciji, koja je postala jezgro jugoslovenskog filma. Pokrenuo je i kao glavni urednik izdavao ilustrovani list Front.
Po povratku u Sarajevo 1945. angažovao se na raznim poslovima: u izdavačkoj djelatnosti, scenografiji, realizaciji i štampanju plakata, propagandi (dekorisao trgove, ulice, dvorane). Jedan je od osnivača i prvih profesora Škole za likovnu umjetnost u Sarajevu, Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine (zajedno s arhitektima), Bosna-filma, Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije. Bio je glavni urednik ilustrovanog lista Vidik. Djelovao je u raznim klubovima, savjetima, komisijama, žirijima – republičkog i saveznog značaja.
Napustio je Sarajevo 1953. i prešao u svoj rodni grad Tuzlu, gdje je kao slobodni umjetnik radio na kompozicijama većeg formata.
Značajnija djela su mu: Prelaz preko Neretve I; Prelaz preko Neretve II; Ustanak; Sutjeska; Oslobođenje Jajca I; Oslobođenje Jajca II; OslobođenjeTuzle; Skice za fresku spomenika na Šehitlucima; Skice za dekoraciju Vojnog muzeja.
Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja.
Za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka (kasnije Odjeljenje za književnost i umjetnost) izabran je 1967. godine.
Preminuo je u Tuzli 1984. godine.