Ilija Kecmanović (1902-1975)

kecmanovic ilija

Ilija Kecmanović rođen je 1902. godine u Bosanskoj Kostajnici. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Banjoj Luci. Studirao je filozofiju u Zagrebu, Beču, Parizu i u Beogradu, gdje je i diplo­mirao na Filozofskom fakultetu, 1925. godine. Na istom fakultetu odbranio je 1957. doktorsku disertaciju o Silviju Strahimiru Kranjčeviću.

Prije rata bio je srednjoškolski profesor u Banjoj Luci, Pančevu, Sarajevu i Beogradu. Tu je u fe­bruaru 1933, kao profesor Trgovačke akademije, uhapšen s motivacijom umnožavanja i rasturanja letaka protiv državnog uređenja i političkog stanja, ali uskoro je pušten iz zatvora i poslije dvije go­dine, u februaru 1935, vraćen ponovo u državnu službu na svoje ranije mjesto profesora Trgovačke akademije.

Poslije oslobođenja obavljao je razne dužnosti i funkcije: dužnost urednika kulturne rubrike lista Oslobođenje (do formiranja Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine); funkciju pomoćnika ministra prosvjete (poslije formiranja Vlade NRBiH); rektora Više pedagoške škole u Sarajevu (od 1946. do 1947); upravnika Narodne biblioteke Bosne i Hercegovine (od 1947. do 1951); dužnost redaktora i sekretara Redakcije Enciklopedije Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu (od 1951. do penzionisanja).

Kecmanovićeva književna i naučna aktivnost kretala se u dva pravca, koji su tekli paralelno: histo­rija književnosti i kulturna historija. U oblasti književne historije pisao je o nizu jugoslavenskih pisaca, starijih i novijih, ali su u čitavom njegovom opusu najobimniji i najznačajniji radovi koji tretiraju književnu i kulturnu historiju Bosne i Hercegovine. Među njima treba spomenuti: Silvije Strahimir Kranjčević – Život i djelo (Sarajevo 1958); Ivo Frano Jukić (Beograd 1963); Barišićeva afera (Sarajevo 1954), i dr.

Bio je isto tako plodan i vrstan prevodilac s njemačkog i francuskog jezika. Spomenimo ovdje samo prevode tri poznata Balzakova romana: Seoski lekar, Muzej starina i Mutivoda.

Značajan je i Kecmanovićev redakcijski i društveni rad. Pored ostalog, bio je povremeno član re­dakcije i urednik i glavni urednik nekih bosanskohercegovačkih časopisa (Brazda, Pregled, Život). Obavljao je, pored ostalog, i funkcije predsjednika Saveza književnih prevodilaca Jugoslavije, člana uprave PEN-kluba i dr.

Za izuzetno bogatu i vrijednu naučnu i stručnu aktivnost dobio je brojne nagrade.