Husref Redžić (1919-1984)

Husref Redžić rođen je 1919. godine u Starom Majdanu, Sanski Most. Osnovnu školu i Realnu gimnaziju završio je u Bihaću 1937. Studirao je na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Beogradu od oktobra 1937. do marta 1941, zatim od aprila 1946. do maja 1947, kada je diplomirao.

Bio je aktivan učesnik NOB-a od 1941. godine. Kao student Beogradskog univerziteta isticao se društveno-političkom aktivnošću u beogradskom Gajretu – Osman Đikić, udruženju bosanskohercegovačkih studenata Petar Kočić i udruženju studenata arhitekture USA. Bio je potpisnik dva studentska proglasa narodima Bosne i Hercegovine, koji su pred Drugi svjetski rat inspirisali KPJ.

Od jula 1947. radio je u Zemaljskom projektantskom zavodu BiH u Sarajevu, a od septembra 1949. do oktobra 1950. bio je direktor te ustanove. U oktobru 1950. izabran je za asistenta za Istoriju arhitekture na tek otvorenom Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Sarajevu. U zvanje docenta izabran je 1954, u zvanje vanrednog profesora 1960, a u zvanje redovnog profesora 1968. godine.

Bio je šef Arhitektonskog odsjeka na Tehničkom fakultetu i dekan Arhitektonsko-urbanističkog fakulteta 1968–1970, član Univerzitetskog i mnogih drugih savjeta, kao što su: Savjet Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Savjet Jugoslovenskog trienala u Beogradu, Savjet Umjetničke galerije u Sarajevu, Izdavački savjet Veselina Masleše u Sarajevu, Savjeta Orijentalnog instituta u Sarajevu i drugih. Bio je glavni urednik stručno-naučne publikacije Arhitektonsko-urbanističkog fakulteta Radovi te član redakcije biblioteke Kulturno nasljeđe naroda Bosne i Hercegovine za oblast likovnih umjetnosti.

Bio je šef je Katedre za razvoj arhitekture na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu od njenog osnivanja. Iako se bavio i arhitektonskim i urbanističkim projektovanjem, glavna oblast njegovog djelovanja je historija arhitekture i rad na zaštiti i revitalizaciji arhitektonskih spomenika i starih urbanih struktura. Opus njegove naučne i stručne zainteresovanosti obuhvata proučavanje arhitektonskog nasljeđa u Bosni i Hercegovini, s akcentom na istraživanje srednjovjekovnih utvrđenih gradova i islamske arhitekture u svim njenim vidovima. Karakteristični za njegov naučni interes su sljedeći radovi: Ko je graditelj Gazi Husrevbegove džamije u Sarajevu?; Arhitektonska konzervacija Aladža Džamije u Foči; Islamska umjetnost Jugoslavije; Istorija arhitekture starog vijeka; Arapski korijeni u islamskoj umjetnosti omajadskog doba; Razlike između omajadske i abasidske umjetnosti; Srednjovjekovni utvrđeni gradovi u Bosni i Hercegovini (koautor R. Jadrić); Regulacioni plan sarajevske čarsije (koautori: Dž. Ćelić, J. Najdhart, R. Jadrić i A. Bejtić).

Nosilac je dva ratna i dva poslijeratna odlikovanja: Plakete grada Sarajeva, Plakete Univerziteta u Sarajevu, Plakete Arhitektonsko-urbanističkog fakulteta u Sarajevu i Jubilarne medalje zaštite spomenika kulture u Jugoslaviji.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje tehničkih nauka izabran je 1975, a za redovnog 1981. godine.

Preminuo je u Sarajevu 1984. godine.