
Grujica Žarković rođen je 1915. godine u Dragotini, Glina, Hrvatska. Osnovnu školu završio je u Ogulinu, a srednju školu i Medicinski fakultet u Zagrebu (1938). Postdiplomske studije iz javnog zdravstva završio je na Školi javnog zdravlja Harvard Univerziteta u Bostonu (1953). Doktorat medicinskih nauka stekao je na Univerzitetu u Ljubljani.
Učesnik je NOB-a od 1941. i nosilac Partizanske spomenice 1941. Nalazio se na dužnostima na- čelnika Sanitetskog odjeljenja Glavnog štaba NOV-a i PO Hrvatske, pomoćnika povjerenika za narodno zdravlje u Nacionalnom komitetu oslobođenja Jugoslavije, pomoćnika ministra zdravlja DFJ-a, generalnog konzula SFRJ-a u Australiji i Novom Zelandu i pomoćnika predsjednika Saveznog savjeta za zdravlje i socijalnu politiku. Od 1951. do penzionisanja bio je nastavnik Higijene i socijalne medicine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i direktor instituta s istorodnim nazivom.
Paralelno s nastavnim i naučnim radom vršio je niz izbornih društvenih funkcija: više puta biran je za dekana Medicinskog fakulteta u Sarajevu, bio je predsjednik Društva ljekara BiH, predsjednik Saveza ljekarskih društava, predsjednik Savjeta zdravstvenog centra Federacije, predsjednik Udruženja univerzitetskih nastavnika i naučnih radnika, poslanik Socijalno-zdravstvenog vijeća Savezne skupštine, član Panela eksperata Svjetske zdravstvene organizacije, itd.
Publikovao je oko 250 radova u stručnoj i naučnoj periodici, te dvadesetak udžbenika i naučnih monografija. Njegov naučnoistraživački rad je kontinuirano tekao u više različitih pravaca: socijalna medicina, epidemiologija, higijena. Na području socijalne medicine naročito se bavio organizacijom zdravstvene zaštite, operacijskim istraživanjima na polju zdravstvenih makrosistema, simulacijama i projekcijama razvoja na kompjuterskim modelima, dugoročnim planiranjem, zdravstvenim odgojem i populacionim problemima. U okviru epidemioloških istraživanja pretežno se bavio masovnim hroničnim nezaraznim oboljenjima, kao što su gušavost, rahitis i ostale deficitarne bolesti, rast i razvoj djece, neuroze, traumatizam, alkoholizam, pobačaji i hronični bronhitis. Na polju higijene bavio se ispitivanjem ishrane stanovništva, problemima snabdijevanja vodom, a naročito radijacionom higijenom.
Napisao je ili uredio niz specijalističkih udžbenika, kao: Higijena građevinskih objekata, Komunalna higijena, Higijena ishrane, Preventivna medicina, Higijena. Publikovao je, pored ostalog, sljedeće monografije: O uzrocima displozije prirodnog priraštaja stanovništva u SFRJ; Istraživanja o etiologiji kroničnih respiratornih oboljenja i plućnog srca u seoskim predjelima Bosne; Uticaj ishrane na rast i razvoj djece i omladine u SFRJ (s 11 koautora); Priraštaj stanovništva i budućnost Jugoslavi je; Projekcije razvoja zdravstva u SR Bosni i Hercegovini za period od 1976–1990 godine.
Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje medicinskih nauka izabran je 1967, a za redovnog 1977. godine.
Preminuo je u Sarajevu 2010. godine.