
Fikret Vajzović rođen je 1928. godine u Konjicu. Niže razrede gimnazije i Učiteljsku školu završio je u Mostaru (1947), nakon čega se zaposlio kao učitelj i istovremeno upisao studij matematike i fizike na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu, koji je završio 1955. godine. Studij matematike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu završio je 1959. godine.
Bio je jedan iz plejade prvih studenata matematike na Sarajevskom Univerzitetu, razvijao se istovremeno s Univerzitetom i izrastao u jednog od najboljih i najznačajnijih profesora Univerziteta. Odmah po završetku studija, izabran je za asistenta na Odsjeku za matematiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koji ubrzo postaje jednim od odsjeka Prirodno-matematičkog fakulteta (1960), na kojem ostaje do odlaska u penziju, s izuzetkom u periodu 1976–1979. godine, kada je, da bi pomogao Mostarskom univerzitetu u osnivanju, radio na Mašinskom fakultetu u Mostaru, ali i na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Karijeru univerzitetskog nastavnika započeo je 1965. godine izborom u zvanje docenta, da bi 1972. bio izabran za vanrednog, a 1976. za redovnog profesora Univerziteta u Sarajevu.
U periodu 1962–1964. godine pohađao je nastavu trećeg stepena studija matematike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, na kojem je titulu magistra matematičkih nauka stekao u martu 1965. godine odbranivši rad Funkcionalne jednadžbe u vektorskim prostorima, a samo koji mjesec kasnije (septembra 1965) i titulu doktora matematičkih nauka odbranom rada Funkcionalne jednadžbe u Fréchetovim prostorima. Oba je uradio pod mentorstvom čuvenog profesora Svetozara Kurepe. Obrazovanje je sticao i u dvije čuvene škole Funkcionalne analize na: Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Moskovskom Državnom Univerzitetu – Lomonosov od Svetozara Kurepe, odnosno A. G. Kostjučenka. Bio je čovjek visoke matematičke i široke opšte kulture – utemeljitelj moderne matematičke analize u Bosni i Hercegovini i tvorac Sarajevske škole funkcionalne analize.
Treba istaći kako većina njegovih naučnih radova spada u dvije veoma važne oblasti matematičke analize: funkcionalnu analizu i teoriju funkcionalnih jednadžbi, da su objavljivani u najuglednijim časopisima i da nisu bili samo teorijskog karaktera, kao i da su prezentirani na kongresima i naučnim skupovima, gdje su bili zapaženi po svojoj dubini, ozbiljnosti i značaju. Zahvaljujući tome, uključeni su u poznatu monografiju M. Kuczme – Monografie Matematiczne, Poljske akademije nauka i Bibliografiju poznatog matematičkog časopisa Aequationes Mathematice koja je bila dopuna čuvenoj monografiji Aczela. Njegovi rezultati i radovi su često služili kao polazna osnova, ne samo njegovim brojnim učenicima (8 doktoranata i 16 magistranata), nego i drugim matematičarima, tako da se njegovo ime našlo čak i u naslovu rada čuvenog mađarskog matematičara K. Lajka.
Njegovi naučni radovi su vrlo pozitivno prikazani u sva tri najuglednija svjetska referativna časopisa: Mathematical Reviews (USA), Referativnii Zhurnal Akademii Nauk, (SSSR) i Zntralblatt für Mathematik (Njemačka).
Za izvanredan doprinos razvoju matematike u Bosni i Hercegovini dobio je brojna priznanja, od kojih među najznačajnija spadaju Republička nagrada za doprinos razvoju nauke Veselin Masleša (1979) i Dvadesetsedmojulska nagrada za 1987. godinu.
Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka izabran je 1991, a za redovnog 1995. godine.
Preminuo je u Sarajevu 2017. godine.