Faruk Konjhodžić (1936-2007)

Faruk Konjhodžić rođen je 1936. godine u Mostaru. Osnovnu školu, a zatim Drugu realnu gimnaziju je završio je u Sarajevu, gdje je maturirao 1953, kada se upisao na Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Tadašnji šestogodišnji studij završio je 1959. s prosječnom ocjenom 9,6. Poslije obaveznog ljekarskog staža u Kliničkoj bolnici Koševo u Sarajevu, radio je godinu dana kao ljekar opće prakse u Zdravstvenoj stanici na Vratniku, pri Domu zdravlja Stari grad u Sarajevu. Od radio je na Hirurškoj klinici Bolnice Koševo, najprije u svojstvu sekundarnog ljekara, a po­ tom ljekara na specijalizaciji iz opće hirurgije. Specijalizaciju iz opće hirurgije završio je 1966. i dvi­ je godine radio kao specijalista opći hirurg, baveći se pretežno abdominalnom hirurgijom. Godine započinje specijalizaciju iz neurohirurgije, kao zasebnu hiruršku specijalnost, i to najprije na Neurohirurškoj klinici u Beogradu, potom naAtkinson Morley's Hospital, St George's Hospital u Londonu, te na Neurokirurgiska kliniken, Sahlgrenska Sjukhuset u Goeteborgu. Specijalizaciju iz neurohirurgije je završio 1971. kao prvi specijalista neurohirurg u Bosni i Hercegovini i od tada se bavio pretežno neurohirurgijom.

Budući da je prvi počeo raditi i razvijati novu specijalizaciju profesionalno i na bazi aktuelne nauke, inaugurisao je čitav niz operativnih zahvata i tehnika i s pravom se smatra pionirom ove struke u Bosni i Hercegovini. Svi kasniji neurohirurzi u našoj zemlji su nastali pod njegovim rukovodstvom ili su njegovi đaci. Radio je od početka kao ljekar specijalista na Neurohirurškom odjeljenju Hirurške klinike, zatim kao šef odsjeka za neurohirurgiju od 1972. i kasniije, od 1982. kao šef Klinike za neurohirurgiju.

Godine 1972. je odbranio magistarsku tezu: Vrijednost jednodimenzionalne ehoencrfolograjije kod supratentorijalnih tumora mozga. Poslije toga je biran u zvanje asistenta na Medicinskom fakulte­tu u Sarajevu gdje je 1975. odbranio doktorsku tezu pod naslovom Promjene enzimske aktivnosti crtebrospinalnog likvora kod nekih neurohirurških oboijenja. Nakon toga je biran za docenta, a 1982. za vanrednog profesora na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Godine 1986. je biran u zvanje redovnog profesora hirurgije – segment neurohirurgija – na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Od početka svoje nastavne djelatnosti predavao je Neurohirurgiju i Urgentnu medicinu studentima medicine, stomatologije i Više medicinske škole.

Na Postdiplomskom studiju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu predavao je Metodologiju naučnog istraživanja u kliničkoj medicini od 1986. godine. Bio je predsjednik i član mnogih komisija za specijalističke ispite iz hirurgije, neurohirurgije i urgentne medicine.

Formiranjem Više medicinske škole u Sarajevu od samog početka 1972. predavao je Urgentnu me­dicinu u ovoj školi, najprije kao predavač, a kasnije, izborom u nastavno zvanje na Medicinskom fakultetu, njegova se nastavna zvanja prenose na Višu medicinsku školu. Bio je i matičar i prodekan ove škole te sudjelovao u njenom osnivanju, formiranju i afirmaciji. Na osnovu njegovih radova i knjiga ova je struka dobila mogućnost specijalizacije kao i druge struke.

Kao gostujući profesor boravio je u Libiji 1981. i 1983, potom na Medical School University of Manchester 1984. gdje je predavao Neurohirurgiju i Bolesti likvorskog sistema.

Na dodatnom neurohirurškom usavršavanju boravio je u Zagrebu, Prom mikroneurohirurškom kursu u Ljubljani, Mikroneurohirurškom kursu u Zuerichu, na Temple University Philadephia, Massachusetts General Hospital u USA, Karolinska Sjukhuset u Stocholmu (5 puta), a također na više kongresa širom Europe i svijeta (Muenchen, Toronto, Moskva, Barcelona, New Delhi, Singa­poore, Beč, Zagreb, Beograd, Geteborg).

Bio je generalni sekretar Udruženja neurohirurga Jugoslavije od 1972. do 1979. Postao je član Tra­ining Committee of European Association of Neurological Surgeons od 1988, kao jedini jugoslovenski neurohirurg. Godine 1992. biran je za predsjednika Sabora ljekara Bosne i Hercegovine. Formiranjem Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, postao je direktor za razvoj, edukaciju i nauku, direktor Instituta za naučnoistraživački rad i razvoj Kliničkog centra te predsjednik Nauč­nog vijeća Instituta. Bio je i generalni direktor Kliničkog centra.

Napisao je veliki broj udžbenika, knjiga, članaka, prikaza te priredio veliki broj zbornika. Za uspješan stručni, nastavni i naučni rad odlikovan je brojnim nagradama.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje medicinskih nauka izabran je 1995, a za redovnog 2005. godine.

Preminuo je u Sarajevu 2007. godine.