
Ešref Sarajlić rođen je 1923. godine u Sarajevu. Osnovnu i srednju školu završio je u Sarajevu. Medicinski fakultet upisao je u Zagrebu 1946, a nastavlja studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, gdje je diplomirao i promovisan u prvoj grupi ljekara ovog fakulteta 1953. godine.
Po završetku obaveznog kliničkog staža, započinje specijalizaciju iz pedijatrije, a potom je biran za asistenta na istom predmetu. Specijalistički ispit je položio 1958. godine. Za docenta je izabran
1963, za vanrednog profesora 1969, te za redovnog profesora Medicinskog fakulteta u Sarajevu na predmetu Pedijatrija 1975. godine.
U užoj specijalizaciji – pedijatrijskoj kardioreumatologiji – osim u bivšim jugoslovenskim institucijama, usavršavao se i u više institucija u inostranstvu: 1959. se nalazi na specijalizaciji u Karolinškoj Sjukhuset u Stokholmu, zatim 1963. u Londonu. Godine 1963. odbranio je habilitacioni rad Carditis u primo ataku reumatske bolesti u djece, a 1972. disertacioni rad Promjene elektrokardi- ograma izazvane abnormalnim koncentracijama kalijuma i njihov klinički značaj.
Bio je dekan Medicinskog fakulteta, predsjednik Udruženja kardiologa Jugoslavije, potpredsjednik Udruženja reumatologa Jugoslavije, član Evropskog kardiološkog društva, član Evropskog udruženja alergologa.
Publikovao je ili sam ili kao glavni autor ili koautor 83 naučna i stručna rada u domaćim i stranim časopisima. Većina ovih radova se odnosi na najvažnije probleme pedijatrijske kardioreumatologije, mada je objavio i radove iz drugih oblasti pedijatrije. Navešćemo samo neke značajnije radove: O problemu reumatske konstitucije (s M. Sarvan, M. Švob i N. Hadžimusić); Penicilinska profilak- sa recidiva reumatske bolesti u djece (s N. Hadžimusić i A. Semze); Uticaj različitih koncentracija elektrolita kalijuma i kalcijuma na elektrokardiogram (sa S. Brkić); Elektrokardiografske promjene u toku akutne intermitentne opstrukcije respiratornih puteva astmatskog porijekla u djece (sa Z. Popović); Elektrolitski poremećaji u akutnom infarktu miokarda sa osvrtom na polarizantno liječenje; Sociomedicinski i klinički značaj reumatske bolesti u djece u SRBiH; Juvenilni reumatoidni artritis; Primarna profilaksa reumatske groznice; Evolucija kriterija za dijagnozu juvenilnog reumatoidnog artritisa.
Bio je aktivni učesnik mnogih stručnih kongresa u zemlji i inostranstvu, a bio je i jugoslovenski predstavnik na Konferenciji za prevenciju i liječenje srčanih oboljenja pod pokroviteljstvom WHO u Briselu, 1972. Bio je mentor više magistarskih i doktorskih disertacija. Nosilac je više naučnih projekata.
Za svoj rad je više puta odlikovan, a dobitnik je i Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva za 1974. godinu.
Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje medicinskih nauka izabran je 1978. godine.
Preminuo je u Sarajevu 1980. godine.