Enver Redžić (1915-2009)

Enver Redžić rođen je 1915. godine u Starom Majdanu, Sanski Most. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Bihaću. Diplomirao je germanistiku, jugoslavensku književnost i istoriju na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1940. Bio je suplent na gimnaziji u Podgorici 1940/41. i Sarajevu 1941/42.

U NOB-u je bio u periodu 1941–1945. Bio je vijećnik ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, sekretar i potpredsjednik Okružnog Narodnooslobodilačkog odbora Bihać 1944/45, član Okružnog Narodnooslobodilačkog odbora Banja Luka 1946/47, sekretar Komiteta za visoke škole, fakultete i naučne ustanove pri Vladi NRBiH 1947/48, slušalac Više partijske škole Đuro Đaković pri CKKPJ 1948/50. godine.

Docent za predmet Osnovi društvenih nauka na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu bio je 1950–1952, direktor izdavačkog preduzeća Svjetlost 1952–1959, direktor Instituta za istoriju radničkog pokreta 1960–1971. Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena za hrabrost, Ordena Bratstva i jedinstva II reda, Ordena zasluga za narod II reda, Ordena Crvene zastave i Ordena Republike sa zlatnim vijencem.

Dobio je nagradu Izdavačkog preduzeća Svjetlost za nauku 1983. i 1987, nagradu Izdavačkog preduzeća Veselin Masleša za nauku 1988, Dvadesetsedmojulsku nagradu BiH 1985, Nagradu ZAVNOBiH-a 1979, Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva 2001, zatim Zlatnu plaketu AVNOJ-a sa ugraviranim imenom i prezimenom; Zlatnu značku AVNOJ-a sa ugraviranim imenom i prezimenom; Zlatnu značku SUBNOR-a BiH i Grada Sarajeva te povelje: ANUBiH za 25 godina neprekidnog rada; Opštine Bihać o proglašenju za počasnog građanina Bihaća; SUBNOR-a BiH uz 60. godišnjicu ZAVNOBiH-a.

Bibliografija radova (izbor): Prilozi o nacionalnom pitanju (Sarajevo 1963); Tokovi i otpori (Sarajevo 1970); Austromarksizam i jugoslovensko pitanje (Beograd 1977); Jugoslovenska misao i socijalizam (Sarajevo 1982); Jugoslavenski radnički pokret i nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini (1918–1941) (Sarajevo 1983); Muslimansko autonomaštvo i 13. SS divizija – autonomija BiH i Hitlerov Treći Rajh (Sarajevo 1987); Istorijski pogledi na vjerske i nacionalne odnose u BiH (Sarajevo 1993); Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu (Sarajevo 1998); Sto godina muslimanske politike (Sarajevo 2000); Pogledi iz antiistorije (Sarajevo 2001).

Autor je i sljedećih djela: Akademici i istoričari – Anto Babić (Sarajevo 2001), Branislav Đurđev (Sarajevo 2001) i Hamdija Kapidžić, (Sarajevo 2003); Pola stoljeća ANUBiH (Sarajevo 2004) i Bosnia and Herzegovina in the Second World War (London–New York 2005).

Njegova obimna bibliografija i svojim naslovima i sadržajem ukazuje na činjenicu da se hvatao u koštac s najtežim i najbitnijim pitanjima naše novije historije i da je dao nemjerljiv doprinos njihovom naučnom objašnjenju te spasio i našu nauku i društvenu praksu od uobičajenih predrasuda i stereotipa koji su u našoj nauci dugo vladali o nekim od ovih pitanja.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje društvenih nauka (kasnije Odjeljenje humanističkih nauka) izabran je 1978, a za redovnog 1984. godine.

Preminuo je u Sarajevu 2009. godine.