Dževad Sarač (1932-2018)

Dževad Sarač rođen je 1932. godine u Mostaru, a od 1938. nastanjen je u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Tehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, građevinski odsjek, 1958. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom Nosivost ankernih fundamenata opterećenih vertikalnom silom odbranio je 1970. na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Po završetku studija radio je u preduzeću Elektro-centar, Sarajevo, kao projektant, a zatim i kao direktor Projektantskog biroa. U Zavodu za geotehniku i fundiranje Građevinskog fakulteta u Sarajevu počeo je raditi 1964, a na Građevinskom fakultetu od 1966, otkada je počela njegova akademska karijera. Na Građevinskom fakultetu biran je u zvanje asistenta, docenta, vanrednog profesora i redovnog profesora (1982). Predavao je predmete Mehanika tla, Mehanika tla i stijena i Fundiranje, na dodiplomskom studiju, i predmet Specijalna poglavlja donjeg stroja saobraćajnica, na postdiplomskom studiju. Paralelno s izvođenjem nastave na Fakultetu učestvovao je u Zavodu za geotehniku na stručnim i naučnoistraživačkim projektima. Direktor Zavoda bio je u dva izborna perioda (1974–1982), a zatim i predsjednik Naučnog savjeta Zavoda. Od 1974. do 1991. na Fakultetu građevinskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, na postdiplomskom studiju, smjer geotehnika, predavao je predmete Stabilnost kosina, Deformacije kontinuuma i Sanacija klizišta. Na University Keban-saan Malaysia, Kuala Lumpur, biran je za redovnog profesora, predavao je predmete iz naučne oblasti geotehnika i bio rukovodilac Grupe za geotehniku Univerziteta (1995–1997). Kao konsultant za geotehniku u Higrainžinjeringu Energoinvesta, Sarajevo, bio je angažovan od 1987. do 1992.

Važniji uži pravci naučnih istraživanja s nekoliko ilustrativnih naslova objavljenih radova: nosivost plitkih ankernih temelja (Bearing Capacity of Anchor Foundations as Loaded by Vertical Force, The upflit capacity of shallow buried anchor slabs), analize stabilnosti kosina, posebno u slučaju nelinearnog kriterija sloma (Analiza stabilnosti za slučaj nelinearnog kriterija sloma, Shear strength of rockfill and slope stability s M. Popović), stabilnost i slijeganje nasipa na veoma mekom tlu (Settlements of an embankment on organic soil s M. Popović), ponašanje visokih objekata temeljenih na aluvijalnom tlu i na mekim stijenama (Numerical analysis of soil-structure interaction for a special case of heterogeneity s M. Popović), nosivost na vlačnu silu predfabrikovanih i bušenih šipova (Pulling tests on precast concrete piles in silty clays s B. Lalović), nosivost ankera u ispucaloj stijeni (Nosivost ankera u ispucaloj krečnjačkoj masi).

U časopisima i konferencijskim zbornicima objavio je preko četrdeset naučnih i stručnih radova. Napisao je knjigu Metode proračuna stabilnosti kosina u mehanici tla. Autor ili koautor je preko 150 geotehničkih studija, ekspertiza i projekata, izrađenih pretežno za objekte u Bosni i Hercegovini, ali i na prostorima bivše Jugoslavije, Indonezije, Libije, Kipra, Pakistana i Iraka. Učestvovao je kod planiranja, projektovanja ili izgradnje velikog broja objekata, na izradi geotehničke dokumentacije, kao konsultant ili član revizionih komisija. Navodimo neke od većih objekata: autoput na koridoru Vc, most preko Jablaničkog jezera, TE Gacko, TE Medan, Indonezija, HE Grabovica, HE Salakovac, HE Mostar, PHE Čapljina, HE Orlovac, Hrvatska, brana Vrba kod Gacka, brane odlagališta rudnika željezne rude Prijedor, klizišta Vasin Han i Tičići.

Bio je član Međunarodnog i Jugoslavenskog društva za mehaniku tla i fundiranje, kao i društva za jugoistočnu Aziju. U četiri izborna perioda (1968–1981) biran je u Upravni odbor Jugoslavenskog društva, a od 1981. bio je predsjednik sekcije društva u Bosni i Hercegovini.

Dobitnik je republičke nagrade za nauku Veselin Masleša (1977) i većeg broja priznanja: Orden rada sa zlatnim vijencem (1976), Povelja Građevinskog fakulteta (1975) i Plaketa Univerziteta u Sarajevu (1985). Proglašen je za zaslužnog člana Saveza građevinskih inžinjera i tehničara Jugoslavije (1975).

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje tehničkih nauka izabran je 1987, a za redovnog 1995. godine.

Preminuo je u Sarajevu 2018. godine.