Dušan Maksimović (1915-1978)

Dušan Maksimović rođen je 1915. godine u Sijekovcu, Bosanski Brod. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Tuzli, a diplomu inžinjera poljoprivrede stekao je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zemunu 1939. na kom je obavio i staž do 1940. U periodu 1940–1944. bio je nastavnik i direktor Poljoprivredne škole u Sevojnu kod Užica. U NOV je otišao 1944, a 1945. godine je demobilisan da bi vršio dužnost načelnika za poljoprivredu Okružnog NO Užice. Iste godine prelazi u SRBiH, gdje je prvo obavljao dužnost direktora Niže poljoprivredne škole u Maglaju, a zatim dužnost načelnika Odjeljenja za stručne škole u Ministarstvu poljoprivrede BiH. Godine 1949. izabran je za asistenta na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu, u kojem svojstvu je doktorirao 1953. odbranivši tezu iz područja ishrane domaćih životinja. izabran je za docenta na istom fakultetu 1954, a 1959. za vanrednog, te 1962. za redovnog profesora.

Od početka svog stručnog i naučnog djelovanja posvećuje se području ishrane domaćih životinja. Intenzivna naučnoistraživačka djelatnost ispoljava se i u publikovanju preko 130 naslova, koji obuhvataju naučne i stručne radove, studije i udžbenike. Većina radova rezultat je timskog rada i interdisciplinarnih istraživanja. S brojnim saradnicima razvio je naročito djelatnost u sistematskim istraživanjima stanja i dinamike mikroelemenata u najvažnijim tipovima zemljišta kod nas, protežući ispitivanja na utvrđivanje obezbijeđenosti životinja mineralima u tragovima. Veći radovi sintetskog karaktera koji se odnose na migraciju mikroelemenata u sistemu zemljište–biljka–životinja su: dinamika mikroelemenata u crvenkastosmeđem karbonatnom aluvijumu, lucerki gajenoj na tom zemljištu i iskorištavanje mikroelemenata iz lucerke od strane krava muzara i Dinamika mikroelemenata u rendzini na laporu, sadržaj mikroelemenata u biljnom pokrivaču i njihovo iskorištavanje u životinjskom organizmu. Baveći se problemima otklanjanja deficita bjelančevina u ishrani preživara, sa saradnicima je postigao značajne rezultate na području zamjene prirodnih proteina ureom u ishrani preživara.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka izabran je 1967, a za redovnog 1973. godine.

Preminuo je u Sarajevu 1978. godine.