
Dušan Krsmanović rođen je 1908. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Građevinskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Beogradu stekao je 1931. diplomu građevinskog inženjera. Stepen doktora tehničkih nauka postigao je 1957. odbranom teze na Građevinskom fakultetu u Beogradu.
Po završetku studija posvetio se operativnom stručnom radu na gradilištima u Bosni i Hercegovini, posebno u Zenici. U toku Drugog svjetskog rata izbjegao je u Beograd, gdje je po oslobođenju uključen u proces obnove i izgradnje zemlje u Povjereništvu za obnovu Beograda i u Saveznom ministarstvu građevina.
Za docenta na Tehničkom fakultetu u Sarajevu izabran je 1950. godine, 1954. je biran u zvanje vanrednog, a 1957. u zvanje redovnog profesora.
Pored odgovornih funkcija na fakultetu, biran je za sekretara i za predsjednika Jugoslavenskog društva za mehaniku tla i fundiranje, za predsjednika Upravnog odbora Republičkog fonda za naučni rad, za člana Savjeta za naučni rad SRBiH, a nalazio se i na mnogim drugim odgovornim dužnostima.
Bio je osnivač Zavoda za geotehniku i fundiranje Građevinskog fakulteta u Sarajevu i njegov upravnik od osnivanja (1954) pa sve do svoje smrti 1974. U tom periodu radio je predano na okupljanju mlađih saradnika za stručni i naučni rad i na poboljšanju kadrovske i eksperimentalne baze Zavoda. Pored modernizacije standardne opreme, u Zavodu je kreiran i u saradnji sa specijalizovanim radionicama izrađen jedan broj eksperimentalnih uređaja, koji su predstavljali novinu u tom području i koji su omogućili nestandardna ispitivanja kao što su: čvrstoća smicanja stijene u velikoj laboratorijskoj razmjeri, osobine krupnozrnih kamenih materijala, osobine injekcionih smjesa, injektiranih pijeskova i modelskih materijala. Dalju fazu predstavljaju modelska ispitivanja – opiti nosivosti temelja u rastresitoj sredini, geotehnički modeli ravnih segmenata lučnih brana i prostorni geotehnički model lučne brane Grančarevo. Na ovaj način postignut je intenzivan razvoj naučnih istraživanja i uspješna primjena geotehničkih disciplina u građevinarstvu Bosne i Hercegovine i šire.
U objavljenim radovima, samostalno ili sa saradnicima, dao je svestranu i kvalitetnu analizu rezultata ispitivanja provedenih u Zavodu, a treba posebno istaći veoma značajne radove o prostornom geotehničkom modelu brane Grančarevo.
Zapažena su njegova predavanja na univerzitetima u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu, Briselu, Kartumu, Kopenhagenu, Luvenu, Moskvi, Rio de Janeirou, Sao Paolu i drugim centrima gdje je u posebnim predavanjima ili predavanjima za postdiplomski studij prenosio dostignuća Zavoda za geotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu kao rezultate svoga rada i rada svojih saradnika.
Naučnu i stručnu aktivnost usmjerio je na discipline mehanike tla i mehanike stijene. Na domaćim i međunarodnim naučnim skupovima i u stručnim publikacijama objavio je preko 50 naučnih radova. Uži pravci njegovog istraživanja su: a) oslanjanje konstrukcija na tlo: Uticaj krutosti, kontinuiteta i diskontinuiteta na proračun konstrukcija oslonjenih na elastično tlo; b) Stabilnost padina i kosina u tlu i stijeni; c) karakteristike otpornosti na smicanje stijena; d) fundiranje brana u stjenovitim sredinama; e) ponašanje stjenovitih materijala pri izgradnji tunela.
Učestvovao je u rješavanju problema izgradnje velikog broja objekata, od kojih pominjemo velike hidroenergetske objekte: HE Jablanica, HE Grančarevo, HE Đerdap i HE Mratinje, željezničke pruge Sarajevo – Ploče i Beograd – Bar i modernizaciji putne mreže u Bosni i Hercegovini.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Za dopisnog člana Naučnog društva Bosne i Hercegovine u Odjeljenje privredno-tehničkih nauka izabran je 1961. godine. Dopisni je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od njenog osnivanja 1966, a redovni od 1967. godine. Bio je generalni sekretar Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 1969. do 1971. godine.
Preminuo je u Beogradu 1974. godine.