Dragomir Stanković (1919-1999)

Dragomir Stanković rođen je 1919. godine u Novom Gradu (Odžak). Odmah nakon što je završio Medicinski fakultet u Sarajevu, izabran je za asistenta na predmetu Patološka anatomija. Uža specijalnost u struci mu je bila interna medicina, profesionalne bolesti i toksikologija radne sredine. Po završenoj specijalizaciji interne medicine 1957. godine na Internoj klinici Rebro u Zagrebu, radio je u Zavodu za zdravstvenu zaštitu BiH. Prije specijalizacije, od 1950. do 1954, radio je kao asistent na patološkoj anatomiji u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti, Beograd. Drugu specijalizaciju iz medicine rada završio je na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

U inostranstvu je specijalizirao na Internom odjelu Karolinske klinike u Štokholmu, zatim na Internoj klinici u Frajburgu i na Maks Plankovom institutu za fiziologiju u Njemačkoj. Devet mjeseci je radio u Pavlovljevom institutu za fiziologiju Akademije medicinskih znanosti u Moskvi.

Godine 1959. odbranio je habilitacioni rad pod naslovom Prilog proučavanju vrste i uslova rada na krvni pritisak i uticaj pregrijane sredine na krvni pritisak radnika, a doktorsku disertaciju pod naslovom Prilog ranoj ekspozicionoj dijagnostici ranog saturizma odbranio je 1963. godine.

Za docenta na Medicinskom fakultetu u Sarajevu biran je 1960, za vanrednog profesora 1963, a za redovnog profesora na predmetu Patološka fiziologija 1970. godine. Osnovao je Institut za patofiziologiju te Institut za medicinu rada i profesionalne bolesti. Bio je osnivač i dugogodišnji rukovodilac Centra za specijalizaciju kadrova iz medicine rada. Pod njegovim specijalnim rukovodstvom educirano je oko 250 ljekara specijaliziranih za medicinu rada.

Objavio je oko 250 naučnih i stručnih radova. Posebno treba istaknuti udžbenike iz patološke fiziologije. Kruna njegovih publikacija je enciklopedijski i magistralni udžbenik Medicina rada, te njegovo djelo Profesionalne bolesti. Bio je nosilac više od 30 projekata. Većinom se ovi projekti odnose na štetna djelovanja okoline na radnu sredinu i na zaposlene radnike.

Njegove publikacije mogu se svrstati u više kategorija, ali tri su najvažnije. U prvu grupu se svrstavaju radovi koji se odnose na izučavanje interakcija malih doza teških metala i nekih zemnoalkalnih elemenata na molekularnom i celularnom nivou, posebno na celularnoj membrani. U drugoj grupi su radovi koji se odnose na izučavanje biohemijskih i nervnih mehanizama u nastajanju ekstrapiramidalnih poremećaja izazvanih toksičkim djelovanjem mangana. Treća grupa radova odnosi se na izučavanje toksičnog i teratogenog djelovanja na izolovanim organima, embrionima, fetusima i kulturi tkiva.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje medicinskih nauka izabran je 1987, a za redovnog 1995. godine.

Preminuo je u Sarajevu 1999. godine.