Dušan Đurović rođen je 1901. godine u Grliću kod Danilovgrada u Crnoj Gori. U Danilovgradu završio je osnovnu školu, a gimnaziju pohađao u Beranama (Ivangrad), Nikšiću i Podgorici (Titograd), gdje je i maturirao. Studirao je i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Kao profesor službovao je u Učiteljskoj školi u Danilovgradu, a 1929. godine premješten je u Sarajevo, u Mušku učiteljsku školu, i poslije tri godine u Prvu gimnaziju, gdje je ostao sve do početka rata 1941. godine.
Učestvovao je u Trinaestojulskom ustanku oko Danilovgrada i Podgorice. Čim se završio rat, vratio se u Sarajevo i vrlo kratko vrijeme bio u Prvoj gimnaziji, a onda, zbog ozbiljno narušenog zdravlja, prešao u Narodnu biblioteku i u njoj ostao sve dok nije penzionisan kao viši bibliotekar.
Bio je član Sveslovenskog komiteta u Sarajevu, član Savjeta za kulturu BiH, član Uprave Saveza književnika Jugoslavije, član Umjetničkog savjeta u izdavačkoj kući Svjetlost, član žirija za Njegoševu nagradu i nekoliko puta predsjednik Udruženja književnika BiH, te član PEN-kluba u Beogradu.
Još kao student povremeno se bavio novinarstvom, a tek poslije, kao profesor, objavljuje svoje književne radove i sarađuje u mnogim listovima (Politika, Oslobođenje) i raznim časopisima (Srpski književni glasnik, Pregled, Život). Objavljivao je ponekad članke i eseje iz kulture i književnosti, ali mu je glavni i osnovni rad bio na pripovijeci i romanu. Njegova djela prevođena su na nekoliko jezika. Neko vrijeme je uređivao Malu biblioteku, koju je izdavala Svjetlost.
Za svoj književni rad dobio je brojne nagrade i ordene.
Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine izabran je 1969. godine u Odjeljenje za književnost i umjetnost.
Preminuo je u Danilovgradu 1993. godine.