
Branislav Martić rođen je 1923. godine u Valjevu, Srbija. Kao učenik 7. razreda gimnazije, ratne 1941. prekida školovanje započeto u Sarajevu i bježi u Srbiju. Godine 1942. je bio uhapšen u Valjevu i odveden u logor u Njemačku. Nakon bjekstva iz logora (maj 1944), uključuje se u Sloveniji u partizane i u njihovim redovima ostaje do oktobra 1945. godine. Poslije oslobođenja, vraća se u Sarajevo i nastavlja školovanje.
Nakon završetka gimnazije 1946, upisuje studij matematike na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu koji završava 1950. Po završetku studija kraće vrijeme radi kao srednjoškolski profesor u Bosni i Hercegovini.
Univerzitetsku karijeru započeo je 1954. izborom za asistenta, a 1960. izabran je za predavača na Tehničkom fakultetu u Sarajevu. Godine 1961. je, na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu odbranio doktorsku disertaciju O jednom skupu dvoparametarskih postupaka zbir- ljivosti i njihovim primjenama, nakon čega je izabran za vanrednog profesora Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu. Kratko zatim prelazi na Višu tehničku školu u Trsteniku, a potom na Tehnički fakultet u Banjoj Luci, na kojem je izabran za redovnog profesora. Godine 1975. prelazi na Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu, na kojem ostaje do 1983, kada odlazi u penziju.
Njegova plodna naučna djelatnost trajala je neprekidno 35 godina, do njegove prerane smrti koja ga je prekinula u punoj stvaralačkoj aktivnosti. U tom periodu objavio je preko 100 naučnih radova iz raznih oblasti matematike, u kojim je obrađivao probleme iz teorije sumabilnosti, teorije funkcija kompleksne promjenljive, teorije specijalnih funkcija, funkcionalnih jednačina, analitičkih nejednakosti, matematičke logike i algebre, te običnih i parcijalnih diferencijalnih jednačina.
Po obimu i značaju svog naučnog opusa predstavljao je jednog od najplodnijih i najznačajnijih matematičara u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji. Veliki broj objavljenih radova pripada oblasti teorije sumabilnosti u kojoj je započeo svoj naučni rad, radom na doktorskoj disertaciji u kojoj je proučavao dvoparametarske postupke zbirljivosti, ispitivao njihove osobine i mogućnosti njihovih primjena. Njegovi radovi su veoma pozitivno prikazani u sva tri, u ono vrijeme najuglednija, svjetska referentna žurnala: Mathematical Reviews (USA); Referativnii Zhurnal Matematika, AN SSSR i Zentralblatt für Mathematik (Njemačka).
Veći broj radova je, ne samo citiran, u radovima drugih matematičara, nego je uključen i u poznate svjetske monografije: K. Zeller – W. Beckmann, Theorie der Limitierungsverfahren (Springer-Verlag, 1970) i Itogi nauki i tehniki AN SSSR (Moskva, 1974) u kojim je citirano 21, odnosno 20 nje- govih naučnih radova. Ovi radovi, ne samo da su ga afirmisali kao matematičara u međunarodnoj matematičkoj javnosti, nego su mu obezbijedili trajno mjesto u svjetskoj nauci.
Bio je izuzetan nastavnik i veoma zanimljiv predavač. Tragovi predavanja brojnih kurseva koje je predavao na raznim fakultetima ostali su, ne samo u sjećanjima njegovih slušalaca, nego i u obliku više veoma uspješnih udžbenika i skripti, napisanih njegovom rukom i umnoženih ofset tehnikom, tako da trajno čuvaju uspomenu na njega.
Za svoj naučni rad dobio je Nagradu Skupštine Opštine Banja Luka (1971) i najveću Republičku nagradu za nauku Veselin Masleša (1984).
Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje privredno-tehničkih nauka (kasnije Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka) izabran je 1969. godine.
Preminuo je u Sarajevu 1985. godine.