
Branislav Đurđev rođen je 1908. godine u Sremskim Karlovcima. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu istoriju i orijentalnu filologiju. Nešto više od godinu dana (1937–1938) proveo je kao stipendist turske vlade u Istanbulu, pa je tom prilikom započeo rad na proučavanju materijala za historiju jugoslovenskih naroda u turskim arhivima. Od aprila 1939. do aprila 1941. godine nalazio se na dužnosti kustosa-pripravnika u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, gdje je vodio poslove u Turskom arhivu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je u zarobljeništvu u Njemačkoj (Stalag XB, Sandbostel), gdje se angažovao u antifašističkoj djelatnosti i organizovanju pristalica NOP-a.
Od aprila 1946. do aprila 1950. godine bio je naučni saradnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu i rukovodio radom Turskog arhiva. Godine 1950. izabran je za vanrednog profesora i prodekana novoosnovanog Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Predavao je Istoriju naroda Jugoslavije (turski period) i Istorijsku metodologiju. Od 1957. do 1973. godine bio je redovni profesor, a od 1964. do 1965. godine dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Njegovim zalaganjem osnovan je Orijentalni institut u Sarajevu. Od osnivanja do septembra 1964. godine bio je njegov direktor. Pokrenuo je godišnjak toga instituta pod nazivom Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom (sada Prilozi za orijentalnu filologiju) i zbirku Monumenta Turcica historiam Slavorum meridionalium illustrantia. Organizovao je rad na prikupljanju snimaka turske arhivske građe za historiju jugoslovenskih naroda iz turskih i drugih stranih arhiva. Bio je jedan od tri redaktora kolektivnog djela jugoslovenskih istoričara druge knjige Istorije naroda Jugoslavije (objavljene 1959. i 1960). Od pokretanja Jugoslovenskog istorijskog časopisa 1962. do 1965. godine bio je direktor je tog časopisa. Učestvovao je na svim kongresima jugoslovenskih historičara, kao i na mnogim međunarodnim kongresima historičara. Učestvovao je s referatima i na nekim kongresima orijentalista. Sarađivao je ma drugom izdanju Encyclopaedia of Islam (Laj den).
Bavio se historijom jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom. Radio je i na nekim problemima historije srednjovjekovne Srbije i Bosne. Publikovao je veći broj turskih izvora za historiju jugoslovenskih naroda. Radio na nekim problemima historijske metodologije, opšte sociologije i marksističke filozofije istorije.
Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, Makedonske akademije nauka i umjetnosti i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.
Odlikovan je s više ordena i nosilac je nekoliko nagrada.
Od osnivanja Naučnog društva Bosne i Hercegovine bio je redovni član u Odjeljenju istorijsko-filoloških nauka, a od 1955. do 1959. godine i njegov predsjednik. Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od osnivanja, a od 1968. do 1971. godine i njen predsjednik.
Preminuo je u mjestu Ledenice kod Novog Sada 1993. godine.