Božidar Matić

(1908–1993)
Božidar Matić rođen je 1937. godine u Bogatiću, Srbija. Živio je u Bosni i Hercegovini od 1941. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Visokom. Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Zagrebu završio je 1960, a postdiplomski studij na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1963. godine. Doktorirao je na Univerzitetu u Sarajevu 1971. i stekao zvanje doktora tehničkih nauka.
Nakon diplomiranja, zaposlio se u Energoinvestu, u projektnom birou za automatiku. Od 1971. do 1981. u istom preduzeću radi kao direktor Instituta za automatiku i računarske nauke, 1985–1986. vrši funkciju potpredsjednika za istraživanje i razvoj ovog preduzeća (pet instituta i šest istraživačko-razvojnih centara), da bi od 1989. do 1993. bio izabran za predsjednika i glavnog direktora Energoinvesta koji je u to vrijeme imao godišnju prodaju u iznosu od dvije milijarde dolara i aktivnosti u 34 zemlje. Nakon ovoga, od 1993. do 1999. godine član je Uprave preduzeća Energoinvest. Paralelno s radom u Energoinvestu, nakon habilitacije, izabran je za asistenta Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu i prošao na njemu sva zvanja do redovnog profesora (1976). Za profesora emeritusa Univerziteta u Sarajevu izabran je 2008. godine.
U projektnom birou za automatiku Energoinvesta radio je na uticaju energetskih vodova na telekomunikacijske, signalne i sigurnosne uređaje u okviru projekta elektrifikacije pruge Sarajevo–Ploče, a zatim na istraživačkom projektu Energoinvesta u Institutu za nuklearne nauke u Vinči na razvoju poluprovodničkog PID regulatora za regulaciju tehnoloških procesa. Bio je vodeći istraživač na razvoju druge generacije regulacijskog sistema, koji je nakon osvajanja u proizvodnji bio osnova automatike tvornice glinice u Mostaru, tvornice glinice Birač te termoenergetskih blokova u termoelektrani Kakanj i termoelektrani Medan u Indoneziji. Početkom 70-ih godina vodio je razvoj treće generacije regulacijskog sistema u okviru zajedničkog projekta s Institutom za automatiku i telemehaniku Akademije nauka SSSR-a, koji je proizvođen paralelno u Energoinvestovoj tvornici i u ruskoj tvornici u Harkovu. Sistem je primijenjen na mnogim objektima u zemlji i inozemstvu, od čega se posebno ističu blokovi 200 MW u Kaknju te 300 MW u Gacku i Ugljeviku. Kao direktor Instituta za automatiku i računarske nauke u Energoinvestu, istovremeno vodi razvoj avijacijskih automatskih sistema za avione Galeb 4 i Orao, nakon čega, u okviru instituta, organizira virtualnu tvornicu avijacijske opreme, koja se proizvodila sve do 1991. godine.
Glavno polje njegovog naučnog djelovanja jeste automatizacija i upravljanje tehnoloških procesa, kao i automatika aviona, a bavio se i općom publicistikom, posebno problemima razvoja Bosne i Hercegovine, iz čega su proizašle dvije knjige i 98 bibliografskih jedinica. Bio je gostujući istraživač na Institut Avtomatiki i telemechanici Akademije nauka SSSR, Moskva, 1966.
Obavljao je još i funkcije rektora Univerziteta u Sarajevu (1981–1985); federalnog ministra za nauku i tehnologiju (1986–1989) kada je organizirao Savezni komitet za nauku i tehnologije, pripremio Strategiju naučno tehnološkog razvoja Jugoslavije i osnovao Fond za finansiranje saveznih projekata u snazi 0,5 BDP-a bivše Jugoslavije koji je funkcionirao sve do raspada Jugoslavije; zatim funkciju predsjednika nacionalnog komiteta Međunarodne komisije za elektrotehniku – IEC (Bosanskohercegovački komitet za elektrotehniku – BAKE) (1996 2016); predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (2001); predsjednika Upravnog odbora Agencije za privatizaciju u FBiH (2002–2005); izabranog predsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH (2002 2009); predsjednika Savjeta Privredne komore Kantona Sarajevo (2002) te predsjednika Savjeta za nauku Kantona Sarajevo (2004–2008).
Počasni doktorat (honoris causa) dodijeljen mu je od Univerziteta Grand Valley, SAD, 1986. Bio je počasni član Svjetske Fondacije za inovacije (World Innovation Foundation) od 2002, član Svjetske akademije nauka i umjetnosti (WAAS) od 2005. te član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti od 2008. godine.
Dobitnik je velikog broja nagrada za nauku.
Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje tehničkih nauka izabran je 1984, a za redovnog 1995. godine. Bio je predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 1999. do 2014. godine.
Preminuo je u Sarajevu 2016. godine.