Bogdan Milanković (1884-1966)

Bogdan Milanković rođen je 1884. godine u Dalju, Hrvatska. Osnovnu školu završio je u Dalju, gimnaziju u Osijeku, a univerzitet u Beču, gdje je 1909. promovisan za doktora filozofije.

Osnove muzičkog obrazovanja počeo je sticati u Dalju, i to već prije osnovne škole, u Osijeku je nastavio da uči violinu i klavir, zatim u Parizu (klavir) i u Beču (muzičku teoriju).

Kao profesor romanskih jezika radio je u gimnaziji u Sarajevu (1910-1917), Banjoj Luci (1917-1919), opet u Sarajevu (1919-1954) i najzad na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu od 1946. do 1947. kada je penzionisan.

Uz pedagošku djelatnost aktivno je učestvovao u organizovanju muzičkog života Sarajeva: od 1932. do početka Drugog svjetskog rata bio je direktor Oblasne muzičke škole; s prijateljima muzike je osnovao 1933. Sarajevsku filharmoniju, bio njen dugogodišnji predsjednik i pisao ocjene i prikaze najvažnijih muzičkih zbivanja u časopisu Pregled i u lokalnoj štampi. Poslije rata je bio dugo godina potpredsjednik Udruženja kompozitora i muzikologa Bosne i Hercegovine.

U razmatranju pijanističke tehnike (tonske, mehaničko-fiziološke i muzičko-estetske prirode) on polazi od tona i njegovog tehničkog izvođenja. Pisao je i o iskustvu kremonskih lautara koji su uspjeli da podignu izradu violina do najvišeg stepena. Značajne su i njegove lingvističke studije koje je posvetio romanskim jezicima.

Bio je honorarni naučni saradnik Muzikološkog instituta SANU-a i član Srpske akademije nauka i umjetnosti.

Dobitnik je mnogih priznanja i nagrada.

Za dopisnog člana Naučnog društva Bosne i Hercegovine u Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka izabran je 1961. godine, a osnivanjem Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1966. godine nastavlja biti njen dopisni član.

Preminuo je u Sarajevu 1966. godine.