Arif Tanović (1925-2010)

Arif Tanović rođen je 1925. godine u Gacku. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu. Gimnaziju je pohađao u Trebinju i Tuzli, a osmi razred i maturu polagao je u Sarajevu 1945. godine. Višu pedagošku školu (grupa istorija i geografija) završio je 1948. u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu diplomirao je filozofsku grupu predmeta u junu 1953. Višu političku školu Đuro Đaković u Beogradu završio je 1953. Po završetku studija bio je novinar u Borbi (Beograd) i Oslobođenju (Sarajevo).

Doktorat filozofskih nauka odbranio je 2. oktobra 1961. na Filozofsko-istorijskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu izabran je za asistenta na Katedri za filozofiju – oblast etika 1958, za docenta 1962, vanrednog profesora 1967, te u zvanje redovnog profesora 1972. godine. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu vršio je dužnost šefa Katedre za filozofiju i sociologiju, bio prodekan fakulteta i predsjednik Savjeta.

Funkciju rektora Univerziteta u Sarajevu obavljao je od 1977. do 1981. godine. Biran je za člana biroa Stalnog komiteta Evropske rektorske konferencije (CRE) u Ženevi. Titulu doctor honoris causa dodijelio mu je Grand Valley State University Michigan, USA, 1978. godine.

U stručnom udruženju biran je za predsjednika Udruženja za filozofiju Bosne i Hercegovine i za potpredsjednika Jugoslovenskog udruženja za filozofiju.

Vršio je dužnost glavnog i odgovornog urednika časopisa za društvena pitanja Pregled u Sarajevu i njegovog internacionalnog izdanja Survey, kao i člana uredništva naučnih i stručnih časopisa Dijalog, Filozofija, Naša stvarnost, Encyclopaedia moderna, Marksizam u svetu, Bulletin scientifique. Bio je odgovorni urednik biblioteke društvene misli Etos u izdavačkom preduzeću Svjetlost.

Bibliografija njegovih naučnih i stručnih radova iz oblasti filozofije i društvene teorije obuhvata preko 500 jedinica (monografije, studije i rasprave, eseji, osvrti, dijalozi, članci, intervjui). Objavljivao je u raznim časopisima i publikacijama, a objavio je i sljedeće knjige: Putevima Istoka (1958), Bertrand Rasel – filozof i humanist (1972), Vrijednost i vrednovanje (1972), Etika i politika (1973), Biti u vremenu (1974), Humanizam i progres (1979), Socijalizam i društvena kritika (1985), Egzistencija u opsadi: etički pogledi i dileme (2000), Vrednovanja u vremenu (2010).

Pored naučnog, pedagoškog i uredničkog rada, bio je trajno angažovan u javnom i političkom životu. Biran je u razna predstavnička tijela. U NOB-u je učestvovao od 1941. godine, biran je u razna društveno-politička tijela, organe i savjete. Bio je član Centralnog komiteta SKJ i član Izvršnog komiteta CK SKBiH. U državnim organima obavljao je funkciju člana Predsjedništva SRBiH.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941, kao i drugih odlikovanja – Orden za hrabrost, Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem, Orden rada III reda i Orden Republike sa srebrnim vijencem.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje društvenih nauka (kasnije Odjeljenje humanističkih nauka) izabran je 1975, a za redovnog 1981. godine.

Preminuo je u Sarajevu 2010. godine.