
Aleksander Trumić rođen je 1908. godine u Brčkom. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sarajevu. Studije tehničkih nauka započeo je u Parizu, a nastavio u Zagrebu, gdje na Tehničkom fakultetu stiče diplomu građevinskog inženjera 1933. godine. Godine 1974. Univerzitet u Sarajevu mu je dodijelio stepen počasnog doktora tehničkih nauka.
U periodu od 1934. do odlaska na oslobođenu teritoriju, radio je u Tehničkom odjeljenju Higijenskog zavoda u Sarajevu. Nakon oslobođenja Sarajeva bio je uključen u proces obnove i izgradnje zemlje kao načelnik Građevinskog odjeljenja ZAVNOBiH-a, a zatim na raznim dužnostima u Ministarstvu građevina i Planskoj komisiji NRBiH. Godine 1949. izabran je za profesora novoformiranog Tehničkog fakulteta u Sarajevu. Bio je jedan od osnivača ovog fakulteta, njegov organizator i prvi dekan.
Kasnije je učestvovao u osnivanju Građevinskog fakulteta i dao značajan doprinos razvoju Univerziteta u Sarajevu, čiji je rektor bio dva puta. Kao dekan i rektor Univerziteta među prvima je otvorio međunarodnu saradnju visokoobrazovnih organizacija s poznatim univerzitetima izvan zemlje, učestvovao u misijama UNESCO-a, OECD-a i drugim. Stoga su mu s pravom dodijeljena i dva počasna doktorata – Sarajevskog univerziteta i Moskovskog inženjersko-građevinskog instituta (MISI).
Njegova stručna i naučna djelatnost vezana je prvenstveno za oblast vodoprivrede i hidrotehnike. Neposredno je učestvovao i vodio mnogo naučnih istraživanja koja su vezana za vodu, njeno korištenje, čuvanje vodotoka, izvorišta i slično. Sve to može se svrstati u nekoliko područja kao što su: hidrologija krša, klasifikacija vodotoka, zaštita i racionalno korištenje vodotoka rijeka i akumulacija, problemi pitkih voda urbanih sredina, biologija vode i sl. Mnoga od ovih istraživanja bila su vezana i za međunarodnu saradnju s poznatim naučnim institucijama iz Tuluza, Moskve, Ajove, Kolorada, Beča, itd., a njihovi rezultati bili su saopštavani na međunarodnim forumima i naučnim susretima.
Učestvovao je u rješavanju niza krupnih vodoprivrednih problema, u prvom redu Bosne i Hercegovine, kao što su hidroelektrane Jablanica i Trebišnjica i kompleksno rješenje sliva rijeke Neretve. Posebno mjesto zauzimaju radovi iz oblasti komunalne hidrotehnike i zaštite voda. Bio je veoma angažovan na organizaciji izučavanja vodoprivredne problematike krša, a naročito kao koordinator Međunarodnog istraživačkog projekta Vodno bogatstvo i hidrologija krša, kao organizator i nastavnik na postdiplomskom studiju na Građevinskom fakultetu u okviru ovog projekta. Bio je inicijator i organizator svih akcija kojima je cilj bio snabdijevanje pitkom vodom grada Sarajeva. Glavnu pažnju je usmjerio na traženje pitke vode izvan vrela rijeke Bosne. Istraživanja su potvrdila pretpostavku da u Sarajevskom polju postoje velike količine pitke vode, koja danas u najvećem procentu snabdijeva Sarajevo.
Godine 1954. formirao je Hidrotehnički zavod pri Građevinskom fakultetu u Sarajevu, gdje je sistematično okupljao naučni kadar te širio djelovanje Zavoda na područja hidraulike, mehanike fluida, tehnologije i biologije voda. Tako je stvorio novu jedinstvenu naučno-istraživačku instituciju koja je postala nosilac gotovo cjelokupne naučne aktivnosti u oblasti vodoprivrede i hidrotehnike u Bosni i Hercegovini. Direktor Zavoda bio je od osnivanja do 1974. godine.
Publikovao je veći broj stručnih i naučnih radova iz oblasti vodoprivrede, organizacije naučnog rada i visokoškolskog obrazovanja. Za ilustraciju navodimo nekoliko naslova njegovih radova: Prospection des eaux souterraines en Yougoslavie (1958), Prilagođavanje višeg obrazovanja savremenim potrebama privrede i društva (1960), Akumuliranje vode na kršu i problem njenog optimalnog iskorištenja (u saradnji sa S. Mikulecom, 1967), Potrošnja vode u naseljima posmatrana kao elemenat regionalnog planiranja (1969), Politiques nationales de mise en valeur des ressources hydrauliques (1971), Vodoprivreda kao faktor zaštite okoline (1974), Inženjerski radovi na kršu Jugoslavije (1975), Hidrotehnički aspekt vodoprivrede primorskog krša (u saradnji, 1976), Water Resources of the Dinaric Karst as a Factor of Regional Development in Yougoslavia (u saradnji, 1977), Prilog razmatranju pravaca i programske orijentacije istraživanja vodoprivredne problematike krša (u saradnji, 1977), Prilog izučavanju kvaliteta vode u kraškim akumulacijama (u saradnji s M. Riđanovićem, 1982).
Obavljao je veliki broj dužnosti vezanih za naučnoistraživački i stručni rad, u društvenim i državnim organizacijama i tijelima, od kojih navodimo samo neke: predsjednik Savjeta za pitanje naučnoistraživačkog rada pri Izvršnom vijeću SRBiH, delegat Jugoslavije u Komitetu za naučne kadrove OECD, član Jugoslovenskog komiteta za saradnju s UNESCO-om, član Jugoslovenske delegacije na zasjedanjima komiteta za vode EEC (Evropska ekonomska komisija OUN).
Za svoj naučni, stručni, pedagoški i društveno-politički rad dobio je brojna priznanja, nagrade i odlikovanja, među kojima Dvadesetsedmojulsku nagradu BiH 1962. i nagradu AVNOJ-a 1973. godine.
Za redovnog člana Naučnog društva Bosne i Hercegovine u Odjeljenje privredno-tehničkih nauka izabran je 1961, a redovni je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od njenog osnivanja 1966. godine.
Preminuo je u Sarajevu 1988. godine.