ANUBiH će 25. i 26. oktobra biti domaćin Trećih susreta mladih istraživača Bosne i Hercegovine iz oblasti prirodnih, tehničkih, matematičkih i medicinskih nauka i inženjeringa (STEMM). Ovim, sada već tradicionalnim, skupom nastoji se postaviti osnova za platformu koja će omogućiti razmjenu mišljenja o istraživanjima koja provode mladi istraživači. Također, cilj je raspraviti stanje i uslove obrazovanja studenata trećeg ciklusa studija, procijeniti mogućnosti saradnje, kao i uspostaviti uslove koji će omogućiti postizanje značajnih naučnih rezultata i ubrzanje istraživačkih procesa na visokoškolskim ustanovama i istraživačkim institucijama u zemlji.
Uoči održavanja skupa, razgovarali smo sa akademikom Asifom Šabanovićem, generalnim sekretarom ANUBiH-a.
Razgovarao: Haris E. Bilalović

Profesore Šabanoviću, možete li nam približiti glavne ciljeve Trećih susreta mladih istraživača i šta očekujete od ovogodišnjeg izdanja?
Susreti bi trebali biti podsticaj za širu raspravu o učešću studenata doktorskog studija i mladih istraživača u istraživanjima iz oblasti prirodnih, tehničkih, matematičkih i medicinskih nauka. Osnovni ciljevi su:
Omogućiti polaznicima doktorskih studija i mladim istraživačima da predstave svoja istraživanja i razmijene iskustva o izazovima s kojima se suočavaju tokom doktorskih studija i u ranim fazama karijere;
Podstaći raspravu svih učesnika zainteresovanih za razvoj nauke i tehnologije o načinu i uslovima obrazovanja studenata trećeg ciklusa studija u oblastima prirodnih, tehničkih, matematičkih i medicinskih nauka i inženjeringa (STEMM) na univerzitetima u BiH;
Ukazati na značaj doktorskih studija i visokoškolskog obrazovanja kao ključnih za pripremu visokostručnu radne snage u svim granama privrede;
Podići raspravu o unapređenju saradnje s istraživačima i naučnicima porijeklom iz BiH, koji rade u naučno-istraživačkim organizacijama u inostranstvu.
Kako ocjenjujete trenutne uslove za istraživački rad mladih istraživača u Bosni i Hercegovini? Koji su glavni izazovi s kojima se suočavaju? Kako im pomoći?
Visoke školarine, nedostatak podrške za realizaciju istraživanja tokom izrade doktorskog rada i odsustvo stipendiranja od strane javnog ili društvenog sektora čine školovanje na trećem ciklusu dostupnim samo onima koji imaju vlastita sredstva za finansiranje studija ili onima kojima je doktorat neophodan za karijerno napredovanje. Obrazovni programi su uglavnom usko specijalizirani i ne pružaju mogućnost inter- i transdisciplinarne interakcije, što ograničava pripremu kadrova za raznovrsne karijere nakon sticanja doktorata. Nedovoljno i sporadično predstavljanje naučnih dostignuća dodatno umanjuje svijest o važnosti obrazovanja i istraživanja kao ključnih resursa za ekonomski i društveni razvoj. Ovi su uslovi rezultat i nedostatka jasnih društvenih ciljeva u oblasti nauke i tehnološkog razvoja, kao i nerazumijevanja uloge doktoranata i mladih istraživača u naučnim istraživanjima, te njihovog direktnog doprinosa tekućem tehnološkom, ekonomskom i kulturnom napretku.
Oni koji nemaju sredstva, a talentovani su, odlaze u druge zemlje gdje dobijaju stipendije, plaćenu školarinu, pristup naprednim istraživačkim laboratorijama, te imaju mogućnost interakcije sa specijalistima iz različitih oblasti.
Za poboljšanje stanja „ne treba izmišljati toplu vodu“. Potrebno je primijeniti iskustva i modele koji su se već pokazali uspješnim u svijetu, a koji se temelje na angažmanu doktoranata u nastavi i istraživanju u zamjenu za stipendiju, oslobađanje plaćanja školarine i pristup laboratorijskim resursima univerziteta. Uspostavljanje programa podrške istraživanjima mladih istraživača je neophodan korak, za to već postoje pozitivna iskustva. U Kantonu Sarajevo, u okviru godišnjeg javnog poziva, izdvajaju se posebna sredstva za projekte mladih istraživača.
Ove godine susreti uključuju i medicinske nauke. Kako ste odlučili proširiti fokus na STEMM oblasti i šta ovo proširenje znači za budućnost skupa?
Medicinska istraživanja u Bosni i Hercegovini, kao i širom svijeta, predstavljaju značajan dio ukupnih istraživačkih napora. S jedne strane, primjena tehnoloških dostignuća u prevenciji, dijagnostici, tretmanu i njezi pacijenata, a s druge, zahtjevi za inovativnim rješenjima koja proizilaze iz napretka medicinskih nauka i funkcionisanja zdravstvenog sistema, nude široku lepezu prilika za uspješnu saradnju istraživača u STEM i medicinskim naukama. Nadamo se da pružanje prilike za razmjenu ideja među mladim istraživačima u STEM i medicinskim naukama – koji bi po prirodi njihovog djelovanja, trebali tražiti ka pronalaženju novih, originalnih rješenja –podstaći istraživanja u BiH usmjerena na širok aspekat pitanja koja mogu biti riješena kroz saradnju istraživača ovim oblastima. Vjerujemo ćemo u narednim godinama svjedočiti zajedničkim istraživačkim projektima u prevenciji, dijagnostici, telemedicini, vještačkoj inteligenciji, mašinskom učenju, digitalnoj sigurnosti, čuvanju privatnosti medicinskih zapisa i mnogim drugim područjima.
Kakva je uloga mladih istraživača iz dijaspore u događaju i na koji način planirate ojačati saradnju sa stručnjacima iz inostranstva?
Višestruka je uloga ovog susreta. Prvenstvena je uspostavljanje kontakta među mladim istraživačima, s nadom da će dvodnevno druženje omogućiti interakcije koje će kasnije rezultirati saradnjom. Druga, jednako važna uloga, jeste da doktoranti u BiH dobiju iz prve ruke informacije šta se to i kako se realizuje istraživački rad u institucijama van zemlje. Kroz ove kontakte, želimo polaznicima doktorskih studija u BiH približiti metode i načine provođenja doktorskih istraživanja van BiH.
Razvijanje već postojeće saradnje s istraživačima bosanskohercehovačkog porijekla koji rade u inostranstvu zahtijeva uspostavljanje uslova koji će omogućiti realizaciju zajedničkih, dugoročnih projekata.
Poboljšavanje uslova za istraživački rad doktoranata i mladih istraživača direktno će uticati na proširenje mogućnosti saradnje s našim uspješnim istraživačima širom svijetu.
Jedan od ključnih aspekata je povratak mladih obrazovanih kadrova u BiH. Kakve konkretne mjere smatrate trenutno najpotrebnijim da bi se stvorili povoljni uslovi za njihov povratak?
Ja bih radije istakao da je, u ovom trenutku razvoja našeg istraživačkog okruženja, uspostavljanje obostrano korisne saradnje s istraživačima i naučnicima porijeklom iz BiH važnije od samog trajnog povratka tih istraživača iz inostranstva. Uspješna saradnja između istraživača u zemlji i onih koji grade uspješne karijere u inostranstvu predstavlja prirodan most, koji kroz zajednički rad postavlja temelje za povratak, posebno mladih istraživača. Saradnja omogućava bolje razumijevanje potreba za uspješan nastavak istraživanja nakon povratka, kao i spoznaju da se uslovi u domaćim istraživačkim ustanovama moraju prilagoditi preovlađujućim svjetskim standardima rada. Na ovogodišnjim susretima, tokom rasprava na okruglom stolu, razmatraćemo obje grupe pitanja, s nadom da ćemo dobiti bar osnovne smjernice za potrebne akcije na nivou institucija, kao i u promjeni zakonskih okvira.
Šta je po Vašem mišljenju najvažniji korak koji Bosna i Hercegovina treba poduzeti kako bi zadržala mlade stručnjake u zemlji i motivisala ih da doprinesu naučnom i ekonomskom razvoju zemlje?
Najvažniji korak za zadržavanje mladih stručnjaka u BiH jeste stvaranje uslova u kojima mogu neometano iskoristiti svoj talenat. Trenutno je oblast nauke i visokog obrazovanja u BiH prepuštena nižim nivoima vlasti, što otežava postizanje jedinstvenih rješenja.
Potrebno je uspostaviti i bližu saradnju među istraživačkim institucijama, omogućiti mobilnost studenata i nastavnika unutar zemlje bez administrativnih prepreka, te razviti programe za finansiranje mladih istraživača.
Zajedničko korištenje savremenih laboratorija i harmonizacija propisa na nivou BiH također su neophodni za napredak. BiH je mala zemlja s ograničenim resursima, pa je zajednička nabavka i korištenje istraživačkih kapaciteta od ključne važnosti. Ovaj model funkcioniše u mnogo bogatijim zemljama, pa čak i na međudržavnom nivou. Vrijeme je da naučni radnici pokrenu akciju koja će pomoći u uklanjanju barijera postavljenih iz političkih razloga. To će zahtijevati trud i dobru volju svih, kao i potrebu da za harmonizacijom propisa koji uređuju istraživački rad na nivou BiH.
Mogu li nagrade za najbolja istraživanja motivisati mlade istraživače da unaprijede svoje projekte i postignu još značajnije rezultate?
Mislim da mogu. Dodjela nagrade za najbolji ili najinovativniji doktorski rad u BiH u određenoj naučnoj oblasti bila bi zanimljiva manifestacija koja bi omogućila da se u procesu evaluacije sagleda inovativnost istraživačkog rada.
Nagrade bi trebale podstaknuti istraživanja koja daju nova saznanja i rješenja i koja su vjerodostojna, a ne samo spektakularna.
U proces evaluacije mogla bi biti uključena Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. U Jugoslaviji je Institut Jožef Štefan iz Ljubljane dodjeljivao godišnju nagradu u oblasti tehničkih nauka, a koliko ja znam, bilo je dobitnika i iz BiH. Sredstva za nagradu ne bi morala biti velika, a kao sponzori mogle bi se uključiti uspješne privatne kompanije. U prošloj godini obratili smo se nizu institucija i javnih kompanija s ovom idejom, ali većina nam nije odgovorila.
Kako ANUBiH planira dalje razvijati ove susrete u budućnosti i da li postoji mogućnost proširenja na regionalni i međunarodni nivo?
Postoje razmišljanja o potrebi promjene formata ali konačne odluke još nisu donesene. Ideje se kreću prema tome da se dio susreta odvija putem online prezentacija, slično takmičenju 3MT (3 Minute Thesis), dok bi se uživo održani susreti iskoristili za dublje rasprave o sadržaju istraživanja, konsultacije s naučnicima iz određenih oblasti te raspravu o općim problemima organizacije istraživanja u BiH.