Godine 1951. Bosna i Hercegovina imala je svega 27 posto pismenog stanovništva. Univerzitet u Sarajevu tek je nastajao, a naučna infrastruktura bila je u svojim počecima. Ipak, upravo u takvim okolnostima osnovano je Naučno društvo Bosne i Hercegovine, institucija koja će 1966. godine prerasti u Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH). To nije bio optimizam. To je bila vizija. Vizija da se društvo ne gradi samo infrastrukturom, ekonomijom ili politikom, nego znanjem, naukom, umjetnošću i ljudima koji su spremni da stvaraju ideje za generacije koje dolaze.
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 3. juna obilježila je 75 godina postojanja, jubilej koji predstavlja mnogo više od institucionalne godišnjice. Riječ je o sedam i po decenija naučnog, umjetničkog i kulturnog razvoja Bosne i Hercegovine, ali i o kontinuitetu jedne ideje koja je preživjela različite društvene sisteme, političke promjene i ratna razaranja.
Tokom svoje historije Akademija je okupljala najistaknutije naučnike, umjetnike i intelektualce Bosne i Hercegovine. Kroz njen rad stvarana su djela i istraživanja koja danas predstavljaju dio domaće i svjetske kulturne i naučne baštine.
Među članovima Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine bili su i nobelovci Ivo Andrić i Vladimir Prelog, čiji doprinos književnosti i nauci trajno pripada svjetskoj historiji. Njihova imena svjedoče o značaju institucije koja je decenijama predstavljala središte naučnog i umjetničkog života Bosne i Hercegovine.
Posebno mjesto u historiji Akademije zauzimaju ratne godine, kada nije branjen samo kontinuitet rada jedne institucije, već i vrijednosti znanja, kulture i državnosti na kojima počiva savremena Bosna i Hercegovina.
Jubilej kao pogled u budućnost
Obilježavanje 75. godišnjice nije bilo samo prisjećanje na prošlost. Bila je to prilika da se otvori razgovor o budućnosti nauke, umjetnosti i ulozi Akademije u vremenu ubrzanih tehnoloških promjena.
Predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, akademik Muris Čičić u svom obraćanju istakao je da se svijet danas mijenja brže nego ikada te da Akademija mora aktivno učestvovati u oblikovanju budućnosti.
„Umjetna inteligencija mijenja način na koji učimo. Digitalne tehnologije mijenjaju način na koji stvaramo. Znanje se širi brže nego prije. Granice država postaju manje važne od granica između ideja. U takvom svijetu Akademija ne može biti samo čuvar tradicije. Mora biti pokretač budućnosti. Ne smije biti samo mjesto gdje se čuva znanje. Mora biti mjesto gdje se novo znanje stvara. Ne smije biti samo glas autoriteta. Mora biti glas relevantnosti. Jer institucije ne postaju važne zbog svoje starosti. Postaju važne zbog svoje sposobnosti da odgovore na izazove svog vremena. Hiljade naših naučnika, umjetnika, istraživača i inovatora rade na vodećim svjetskim univerzitetima, institutima i kompanijama. Oni nisu izgubljeni za Bosnu i Hercegovinu. Oni su njena proširena snaga. Zadatak Akademije u narednim decenijama mora biti da poveže intelektualni prostor Bosne i Hercegovine bez obzira na geografiju. Jer u vremenu globalnih mreža, veličina jedne zemlje više se ne mjeri brojem stanovnika. Mjeri se snagom ideja koje može okupiti. Zato vjerujem da narednih 75 godina Akademija neće biti određena njenom tradicijom. Biće određena njenom hrabrošću. Hrabrošću da se otvori prema mladima, da prihvati nove discipline, da sarađuje s privredom. Da koristi mogućnosti digitalnog doba. Da povezuje Bosnu i Hercegovinu sa svijetom. Ako uspijemo u tome, onda će buduće generacije govoriti da je Akademija u svom 75. jubileju pokazala mudrost da poštuje svoju prošlost, ali i hrabrost da izabere svoju budućnost“, poručio je akademik Čičić.
Sedam i po decenija ideje da znanje mijenja društvo
Od vremena kada je tek četvrtina stanovništva bila pismena do današnjeg doba umjetne inteligencije, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine ostala je simbol vjerovanja da se društvo gradi znanjem. Nakon 75 godina postojanja, ANUBiH ostaje mjesto susreta nauke, umjetnosti i odgovornosti prema društvu – institucija koja čuva naslijeđe prošlosti, ali istovremeno nastoji odgovoriti na izazove budućnosti. Jer društvo se gradi znanjem. A budućnost hrabrošću da se to znanje stalno iznova stvara.
