„Prostorne tajne i poruke Sarajeva” naziv je pristupnog predavanja koje je u prostorijama Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine održao Amir Vuk Zec, a povodom njegovog izbora za dopisnog člana ANUBiH-a u Odjeljenje umjetnosti.

Svojim radom na domaćoj sceni i u regiji Amir Vuk je stekao prepoznatljiv izraz koji je primjetila i struka i oni zbog kojih se gradi – u pozdravnom obraćanju naveo je Radivoje Mandić, dopisni član ANUBiH-a i sekretar Odjeljenja umjetnosti ANUBiH-a govoreći o istaknutoj i bogatoj karijeri Amira Vuka uz podsjećanje na njegova brojna priznanja i nagrade koje je do sada osvojio, kao i širinu polja njegovog djelovanja.

Zahvaljujući enterijerima koji čuvaju duh mjesta postao je lider u svijetu arhitekture – podcrtao je sekretar Odjeljenja umjetnosti Radivoje Mandić.

Ne skrivajući zadovoljstvo i ponos, Amir Vuk Zec se zahvalio prisutnima u sali ANUBiH-a, a pogotovo onima koji su prepoznali njegov trud i predložili da postane član Akademije nauka i umjetnosti BiH.

Ovo je veliki uspjeh, jer ovo pokazuje da ja kao arhitekta trajem – kazao je Amir Vuk.

U svom predavanju je podsjetio na sve što je na njega uticalo i profesionalno ga oblikovalo.

Ovaj grad je jedan otvoreni Bukvar prostornog odrastanja i odrastanje u njemu utiče na svakog od nas – objasnio je svoje viđenje Amir Vuk.

Sarajevo je grad koji je heterotopičan, ne da se uhvatiti. Sarajlija je uvijek u siluetama krovova, planina.

U tome je draž ovoga grada. Mijenja se slika u nekoliko metara, nikad ti nije dosadno. Ima i ljepših i većih, ali Sarajevo osvaja upravo tom neobaveznošću, koja utiče na sve nas, pa smo ovakvi kakvi smo. Dijelimo njegovu sudbinu. Gradimo grad, grad gradi nas – Amir Vuk je pokušao objasniti svoju ljubav prema gradu i onome što je za njega mnogo više od posla.

Kako kaže, Bosna je diletacija u kojoj je nekada opasno i vrlo teško živjeti, ali je nikad dosta.  Grad raste, doživi promjene, on je živi organizam. U njegovom vizualu se vidi da to nije grad u kojem je dosadno. U njemu se dotiču razne kulture i bogomolje koje dokazuju da je ovo ozbiljan grad. Dva prostora između istoka i zapada i njihovih uticaja se mogu osjetit u ovom gradu.

Urbani prostor naših čaršija i gradova je uslov i uzrok naše tolerancije.

To je najprominentniji dio grada. Prostor u kojem uvijek sretnete ljude, razgovarate. Malo je stvarnih gradova gdje vi na potezu od katedrale do čaršije doživite prolaz kroz više svjetova.

Amir Vuk Zec smatra da arhitektura nije odraz nego je izraz vremena i svojim studentima savjetuje da izgrade svoj stav, stvaraju vanvremensku arhitekturu koja ima karakter, može da traje i ostane.

Uvijek im kažem ako napraviš kuću u gradu da je niko ne primjeti, onda si to dobro uradio.

Tokom predavanja Amir Zec se prisjetio i dvojezičnog reprinta monografije “Arhitektura Bosne i put u savremeno” autora arhitekata Dušana Grabrijana i Juraja Neidhardta koja je nedavno promovisana na Akademiji nauka i umjetnosti BiH.

Ona je za nas sveta knjiga, u kojoj je toliko toga rečeno. Ja ovu knjigu zaista živim i mogu reći da je ovo biser koji treba biti svakome dostupan, jer ko god u BiH drži do sebe treba da je ima u svojoj biblioteci. Nismo mi baš svjesni svega što imamo, ali ova knjiga nam je otvorila vidike.

On voli arhitekturu koja je kao bosanski lonac – da ima svega, ali da je ukusno, a kako sam kaže svaki njegov novi projekat je nova odbrana doktorske disertacije.

Mašta je ispred znanja, a onda dolazi iskustvo. Majstor uči od materijala, a inžinjer bi trebao da uči od majstora – na kraju je poručio Amir Zec.

Od novih projekata koji su već dugo na čekanju nada se da će uskoro biti realizovani oni koji podrazumijevaju adaptaciju Morića hana i Kolobara hana. A najavio je i da, svoje čuvene, kratke rečenice kao što su „Džaba si se šminkala, ako se nisi naspavala“, „Ko pogodi cilj, promaši ostalo“, „Privremeno najduže traje“ planira izdati u knjizi aforizama.