SAOPĆENJE

Odjeljenja humanističkih nauka Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

povodom „Odluke“ Odbora za standardizaciju srpskog jezika Instituta za jezik SANU

ANUBiH se tokom svog postojanja ni na koji način nije uplitala niti u nacionalističke, niti u bilo kakve dnevno-političke teme, čak i kad je bila najviše prozivana.  Obzirom da navedena „Odluka“, donesena pod okriljem SANU, predstavlja logički kontradiktoran, politikantski orijentiran i opasan dokument, ANUBiH i njeno Odjeljenje humanistilkih nauka su ovaj put prinuđeni da reagiraju.

Nije nam  cilj, ovim putem, objašnjavati ono što je očito: postojanje bosanskog jezika. Zbog toga nećemo posezati za prvim rječnicima i gramatikom bosanskog jezika ili na drugi način dokazivati historijski kontinuitet imena bosanskog jezika. Također smatramo da svaki narod ima pravo da svome jeziku odredi ime. Negiranje ovoga prava dovodi autore „Odluke“ do civilizacijski neprihvatljivog zaključka po kome bi  „naziv bosanski jezik odgovarao terminu, nepostojećeg, bosanskog naroda“.

Odjeljenje humanističkih nauka ANUBiH je odlučilo da se ovaj put oglasi i radi prekidanja tradicije ignoriranja nauke u lingvističkim pitanjima.  Naime, još 2005. godine dobili smo Deklaraciju HAZU o položaju hrvatskoga jezika, koja je, uz negiranje bosanskog jezika i njegovo pretvaranje u “bošnjački”, imala manje-više isti sadržaj i istu namjenu kao i „Odluka“. To su vulgarni pokušaji instrumentalizacije jezika u svrhu politizacije i manipulacije nacionalnim identitetom. Oni ne prodiru  više samo na teritorij druge države, nego djeluju u „profilaktičkom“ smislu – propisujući ime jezika nekome u drugoj državi. To nije samo stvar nacionalizma i jezičnog inžinjeringa, nego i kolonijalizma 18. i 19. vijeka. U suštini intervencionističke pozicije i najnovijeg angažovanja SANU-a stoji lingvistički nacionalizam koji govori u ime novoformiranih država-nacija. On je razarajući kao i svi nacionalizmi, uključujući i onaj iz Deklaracije HAZU. Fokusiranje nacionalističke strasti na jezik ima za cilj legitimiranje performativnih diskursa i generiranje poželjnih projektiranih akcija, među kojima je najpoželjnija: nacionalizam > autonomizam > nezavisnost. 

Smatramo  da za  osporavanje naziva „bosanski jezik“ najveću odgovornost snose pojedini lingvisti, kako oni koji negiraju bosanski jezik, tako i oni koji nastoje proizvesti njegovu monolitnost i nacionalnu isključivost. Njihovim istrajavanjem na tri jezika u BiH stvoren je okvir za postavljanje tri pogubna paralelna sistema – obrazovna, naučna i odgojna. Naš odgovor na ovu situaciju opterećnu politikantstvom bili su projekti ANUBiH, među ostalima projekt Općeslavenskog lingvističkog atlasa.  

Polazeći od sociolingvistike, a ne od planski stvorenog postojećeg stanja, smatramo da naša jezična situacija nije nikakvo „čudo“ unutar indoevropeistike. Njen izgled i pokušaj da se predstavi kao “nerješiv” problem imaju svoje korijene isključivo u politici. Zbog toga je važno  da se lingvistički nacionalizam ne relativizira jer nam on otkriva pogubne dimenzije nacionalističko-ideološke konstrukcije vezane i za naziv jezika. U srpskom i hrvatskom slučaju, ova nacionalističko-ideološka konstrukcija  počiva na mitu. Mitološki orijentirana društva i nauke koje operiraju s mitovima su predmoderna. Kako svi, poslije teških ratova od kojih se još uvijek nismo oporavili, hvatamo korak s naučno i kulturno nadmoćnijiim okruženjem i svijetom, bilo bi neophodno da se u novoj jezičnoj politici nađe mjesta za društvenu složenost, a da mitove smjestimo u mitologiju – u predmoderno stanje društvene i historijske svijesti.

Četverogodišnje iskustvo rata i dvadeset godina postratnih lutanja govore da je krajnje vrijeme da se zakopaju „lingvističke ratne sjekire“. Umjesto tapkanja u mraku  prošlosti, Odjeljenje humanističkih nauka ANUBiH želi da se otvori prostor za osmišljavanje mirne i prosperitetne budućnosti.     

Sarajevo, 09. 10. 2015. godine